Hrvatsko podmorje: Mljet

TARTALOM ISMERTETő

U drugom dijelu priče o Mljetu posjetit ćemo mljetska jezera. Već u 12. stoljeću tu ljepotu su prepoznali benediktinci koji su na otočiću usred Velikog jezera sagradili crkvu Svete Marije.
Da bismo morskim putem ušli u jezera, prvo moramo proći pored malog otočića - hridi - Vanjeg škoja. Ronimo kroz njegovu raspuklu unutrašnjost kroz pravi labirint nabacanih kamenih gromada. Ta gola stijena čuva prilaz kanalu Soline i tajni koja se skriva u Velikom jezeru, tik do velikog mosta - velikom koraljnom grebenu. Iznenadit će pravo bogatstvo školjkaša u jezerima u kojima nisu rijetka pojava zubaci, kirnje pa i rjeđa kirnja zlatica.
Benediktinci koji su stoljećima čuvali jezera dopuštaju i gradnju naselja na svojim posjedima. Zbog predanosti i organiziranosti Goveđari su čak mjesto kojem se točno zna datum rođenja. Za Polače se to ne može reći jer su se smjestila uz ostatke antičke rimske palače. To je svakako jedan od najvažnijih rimskih spomenika na našoj obali. Prikazujemo vam i još jedno neobično slatkovodno jezero - Blato. Na njegovim obalama često se odmaraju ptice selice, a ni jegulje nisu rijetkost.
U podmorju Mljeta idemo u susret još uvijek netaknutom i pitomom živom svijetu. No primjećujemo posljedice globalnih promjena. Prvi put prikazujemo ribu tropskih mora - papigaču. Zapravo, cijelu obitelj kojoj su se očito svidjela topla plavetnila fascinantnog mljetskog podmorja. To je novi stanovnik Jadrana, a možda i prethodnica novih zagonetnih bića koja će nam doći iz toplijih mora.
Tekst: Nevenka Nekić i Hrvoje Vrdoljak
Stručni suradnici: prof. dr. sc. Ivan Jardas i Elvis Zahtila
Glavni instruktor ronilac: Denis Teković
Originalna glazba: Luka Zima

Forgatókönyvíró: Nevenka Nekić, Hrvoje Vrdoljak