Kič?: Vivace

TARTALOM ISMERTETő

Posljednja epizoda serije govori o osviještenoj, autoironičnoj i subverzivnoj uporabi kiča, kojom kič prestaje biti "kič" i preobražava se u senzibilitet koji nazivamo camp. I naposlijetku, što je kič? Ako je kič laž u sustavu umjetnosti - laž koja samo oponaša učinak umjetnosti - je li kič i zlo u sustavu umjetnosti? Jeff Koons jedan je od onih koji su kič na velika vrata uveli u umjetnost, služeći se njime namjerno i subverzivno. Takav postupak upućuje na specifični senzibilitet koji nazivamo camp i koji, među ostalima, zagovara estetika skupine "Queen", ali i suvremeni britanski umjetnici Gilbert i George. Ekstremni primjeri subverzivnosti campa prisutni su na londonskoj underground sceni 80-ih godina, a ističe se kontroverzni Leigh Bowery. Bowery je nadahnuo mnoge umjetnike, pa tako i modne kreatore poput Vivienne Westwood i Alexandera McQueena, glazbenike i performere poput Boya Georga, kao i prvu megazvijezdu 21. stoljeća - Lady Gagu. Što je bio prihvaćeniji, camp je gubio subverzivnost, pa danas uočavamo kako se proces "od kiča do campa" - preko njegove komercijalizacije i ulaska u mainstream - zaokružuje u kiču.