Nostalg-i-ja: Schwarzenegger, junak minulih vremena

Ako ste nekog klinca u osamdesetima ili početkom devedesetih pitali koji mu je najdraži glumac, odgovor bi u većini slučajeva bio: Arnold Schwarzenegger! To nimalo ne čudi jer je austrijski mišičavko u to vrijeme bio na vrhuncu slave i idol mnogih mladih filmofila koji su redovito “gutali” svaki njegov film, neke od njih uvijek iznova i iznova.
Prvi Schwarzeneggerov film koji sam pogledao bio je, naravno, Terminator u režiji Jamesa Camerona koji se negdje početkom devedesetih često vrtio na televiziji. Apokaliptična SF priča o putovanju kroz vrijeme i borbi ljudi i strojeva nezaboravno je iskustvo za svakoga desetogodišnjaka, kao i Schwarzijeva ikonična uloga nemilosrdnog kiborga iz budućnosti. Koje li je to iznenađenje bilo kada je u nastavku postao pozitivac i zaštitnik mladoga Johna Connora! Faca samo takva!
Poslije sam otkrio i ostale Schwarzeneggerove filmove, od epskog Conana Barbarina do akcijom nabijenog Predatora, a gledali su se, naravno, i Trkač, Komandos, Crvena Sonja, Totalni opoziv te danas zaboravljeni akcići Crveno usijanje i Sirovi ugovor. Schwarzie mi je bio zabavan i u komedijama, poput Blizanaca, Policajca iz vrtića i nešto kasnijeg Juniora (premda danas nemam neko veliko mišljenje o njegovim izletima u komične vode).
S druge strane, Posljednji akcijski junak, njegov prvi pravi komercijalni neuspjeh, u početku mi nije baš najbolje “legao”, ali danas mi je jasno kako je riječ o vrhunskoj parodiji koja se možda pojavila malo prerano.
U ono vrijeme bilo koji dječji razgovor na temu filmova nije mogao proći bez spomena nabildanoga heroja i rasprave je li jači on ili Sly Stallone te je li bolji prvi ili drugi Terminator (ma, drugi naravno!). Arnie nam je svima bio najveći junak svih vremena kojemu ništa nisu mogli ni izvanzemaljci, ni roboti ni mitska čudovišta, a svako gledanje njegovog filma na TV programu ili VHS-u bio je pravi mali praznik (zapravo, ako me sjećanje dobro služi, novogodišnji program nekad nije mogao proći bez Schwarzeneggera).
Sredina devedesetih donijela je još nekoliko hitova za mišičavu filmsku ikonu, poput izvrsnih Istinitih laži i solidnog Brisača. Međutim, 1997. godine glumac se pojavio u nesretnom Batmanu i Robinu koji se pretvorio u jedan od najomraženijih blockbustera desetljeća. Film Joela Schumachera kolektivno je dočekan na nož čija oštrica nije zaobišla niti karizmatičnu zvijezdu s vječnim naglaskom.
Nakon fijaska Batmana i Robina, Arnie se do kraja devedesetih pojavio u tek jednom filmu (Šesti dan), bez zapaženijeg uspjeha, a početkom novog stoljeća udaljio se privremeno od Hollywooda i posvetio političkoj karijeri kao guverner Kalifornije.
U međuvremenu se pojavio u novim nastavcima Terminatora koji su dočekani uglavnom oprečno, a zapaženiji nastup imao je još jedino u nostalgičnoj akcijskoj franšizi Plaćenici. Međutim, vrijeme velikih hitova bilo je već odavno iza njega i nekako se čini kako će tako i ostati.
Velikim ekranima danas vladaju neki drugi akcijski junaci, a i Arnie je već sedamdesetogodišnjak (koji se ipak dobro drži za svoje godine). Međutim, ako više nikad i ne snimi neko remek-djelo, ostat će zauvijek upisan velikim slovima u povijesti sedme umjetnosti. Ne treba posebno isticati kako bi bez njega odrastanje jedne cijele generacije filmofila izgledalo sasvim drukčije – i siromašnije. Bez obzira na slavnu uzrečicu “I’ll be back”, Arnie je zapravo uvijek bio tu s nama.
 
Foto: Predator/20th Century Fox
***
Nostalg-i-ja je rubrika u kojoj se naši autori prisjećaju stvari iz domene pop-kulture koje su obilježile njihovu mladost i odrastanje. Pročitajte prijašnji članak!
Post Nostalg-i-ja: Schwarzenegger, junak minulih vremena je prvi puta viđen na Plan B.