Nostalg-i-ja: Peti element je zakon!

Ne znam je li to zbog nostalgičnih i potpuno subjektivnih razloga, ali nekako mi se čini kako su holivudski spektakli u devedesetima, vremenu moga odrastanja, bili kvalitetniji, zabavniji i imali više duha od ovih današnjih. Od Terminatora 2 i Jurskoga parka preko Ljudi u crnom pa sve do Matrixa – posljednje desetljeće 20. stoljeća bilo je razdoblje kojeg se mnogi filmoljupci zasigurno rado sjećaju.
Zanimljivo, jedan od najzabavnijih blockbustera devedesetih zapravo ne dolazi iz Hollywooda, premda ima gotovo sve sastavnice tipičnog proizvoda iz “tvornice snova”. Riječ je, naravno, o kultnom Petom elementu u režiji Luca Bessona, jednom od filmova koji je definitivno obilježio sada već davnu 1997. godinu, a samim time i moje srednjoškolske dane.
Raskošna i razigrana space opera nastala u francuskoj produkciji koštala je oko 90 milijuna dolara, što je i danas velika svota za jedan europski film. Bessonov spektakl sniman je na engleskom jeziku, a u glavnoj ulozi angažiran je holivudski heroj Bruce Willis, dok je vrhunske vizualne efekte izradio američki studio Digital Domain.
Spoj holivudske estetike i europskoga senzibiliteta pokazao se kao pun pogodak – Peti element s jedne je strane vizualni spektakl nabijen akcijom i state of the art specijalnim efektima, a s druge stilizirano i ekstravagantno djelo pomaknute atmosfere koje vrvi bizarnim likovima, uvrnutim situacijama i iščašenim humorom. Doduše, sama priča filma ne donosi previše novoga (ukratko: Bruce spašava svijet od prijetnje iz svemira) i uglavnom postmodernistički “reciklira” poznate žanrovske motive, ali Bessonu je ionako primarni cilj bio vizualizirati svijet budućnosti kojeg je prvotno zamislio dok je još bio tinejdžer. I to je napravio vrhunski.
Osim intrigantnog i detaljiziranog prikaza budućnosti (koja predstavlja svojevrsni spoj Istrebljivača i Ratova zvijezda), glavni aduti filma svakako su živopisni likovi. Bruce Willis standardno je pouzdan kao cinični junak budućnosti Korben Dallas, Chris Tucker nezaboravan je u ulozi frenetičnog radijskoga voditelja Rubyja Rhoda (ok, znam, ima onih koje taj lik živcira), dok se Gary Oldman sasvim dobro snašao u koži živčanoga campy negativca Zorga.
Međutim, daleko najupečatljiviji lik je izvanzemaljsko “vrhovno biće” Leeloo koje je maestralno odglumila svima nam draga Milla Jovovich. Štoviše, Milla je zaštitni znak Petoga elementa i većini ljudi prva asocijacija na film, a gotovo sve najbolje scene pripadaju upravo njoj (Leloo Dallas Multipass!). Uloga Leeloo ujedno je bila Millina odskočna daska u karijeri, a danas praktički nema top liste najboljih SF junakinja na koju nije uvrštena ikonična izvanzemaljka mrkvaste kose.
Galerija maštovitih bića tu ne prestaje. Osim miroljubivih Mondoshawana (koji pomalo djeluju kao da su evoluirali od pasanaca) i psetolikih Mangalorea, posebno je zanimljiva izvanzemaljka Plavalaguna koja je ključna za daleko najluđi dio cijeloga filma. Samo je Luc Besson mogao doći na ideju plave izvanzemaljke koja u svome tijelu čuva mistično kamenje, a istovremeno je slavna operna diva koja koketira s techno ritmovima. Još i danas se dobro sjećam kolektivnog oduševljenja publike u kinu na prizor njezina nastupa (ispresijecanog Millinom borbom s Mangaloreima), a ni sam ne znam koliko sam puta poslije na VHS-u premotavao upravo tu scenu.
Zanimljivo, američka publika ostala je poprilično rezervirana na začudan svijet budućnosti, pa je Peti element na tamošnjim blagajnama utržio tek oko 60 milijuna dolara, ali je zato ostatak svijeta bolje “kužio” Bessonovu viziju, pa se film pretvorio u globalni hit. Iz današnje perspektive pomalo je neobično što se nikad nije pojavio nastavak, premda je francuski filmaš svojevremeno izrazio želju za povratak u svijet Petoga elementa. Zasad je ostalo samo na tome, što je i bolje jer priča filma je ionako potpuno zaokružena.
Ipak, Besson se nakon dvadeset godina vraća žanru space-opere, pa tako ovoga ljeta u kina dolazi njegova ekranizacija kultnog SF stripa Valerian, s budžetom dvostruko većim od onoga koji je imao Peti element. Sudeći po foršpanu, na pomolu je još jedan uvrnuti “bessonovski” svijet razigrane mašte i zadivljujućih prizora. Ako bude i samo upola zabavan kao Peti element, bit će svakako vrijedan gledanja. U Valerianu također ima plavih izvanzemaljaca, pa je to možda dobar znak.
***
Nostalg-i-ja je rubrika u kojoj se naši autori prisjećaju stvari iz domene pop-kulture koje su obilježile njihovu mladost i odrastanje. Pročitajte prijašnji članak!
Post Nostalg-i-ja: Peti element je zakon! je prvi puta viđen na Plan B.