Legend of the Crystal Skulls

INHALT

Tri kristalne lubanje u prirodnoj veličini zbunjivale su stručnjake i budile maštu javnosti 130 godina te čak i nadahnule posljednji film o Indiani Jonesu. Je li riječ o drevnim skulpturama ili suvremenoj prevari? U 19. stoljeću Britanski muzej u Londonu i Muzej čovjeka u Parizu kupili su dvije kristalne lubanje. Takvo što javnost nikad prije nije vidjela. Vjerovalo se da su lubanje pripadale Aztecima, drevnoj civilizaciji u kojoj su skulpture lubanja bile uobičajene.
No 1960-ih godina objavljeno je da je Anna Mitchell-Hedges, kći engleskog pustolova Frederika Mitchell-Hedgesa, pronašla još jednu kristalnu lubanju u majanskom hramu 1920-ih godina. Znanstvenici su 1970-ih proučavali treću lubanju pod snažnim svjetlosnim mikroskopom tražeći tragove modernog oruđa. Međutim, nisu ih našli.
Cijeli svijet, od zaljubljenika u paranormalno do Holllywooda, nagađao je o podrijetlu i navodnim moćima lubanja. Znanstvenica vašingtonskog muzeja Smithsonian Jane Walsh 1990-ih je počela istraživati misterij kristalnih lubanja i došla do otkrića koje ju je iznenadilo.
Iz dokumenata koje je pronašla u arhivima doznala je da su obje lubanje, londonska i pariška, nekoć pripadale francuskom trgovcu umjetninama i stručnjaku za meksičke artefakte Eugeneu Bobanu. Prve dvije lubanje navodno su izrađene u Europi te nedugo zatim prodane muzejima. Znanstvenici su ponovno analizirali lubanje, ovaj put najnovijim elektronskim mikroskopom. Otkrili su da površina lubanje pod svjetlosnim mikroskopom podsjeća na zrcalo i da je gotovo nemoguće vidjeti sitne tragove na površini. Međutim, pod elektronskim mikroskopom vidjeli su sitne tragove kružnog oruđa. Otkrili su da je riječ o suvremenom alatu za brušenje dragog kamenja, što znači da su lubanje lažne.
Nakon smrti Anne Mitchell-Hedges 2007. godine novi vlasnik lubanje pristao je na novu mikroskopsku analizu. Rezultati su pokazali da je vjerojatno izrezbarena 1930-ih. To znači da je Anne Mitchell-Hedges izmislila cijelu priču koje se držala sve do svoje smrti.