Čovjek i prostor - suvremena hrvatska arhitektura

SADRžAJ

Arhitektura je oduvijek činila neizostavan dio naše svakodnevice. Osim razumijevanja da smo u neprekidnoj interakciji s njome, arhitektura može stimulativno utjecati na stvaranje pozitivnih društvenih odnosa, stoga su njezina društvena odgovornost i civilizacijski značaj izuzetno veliki. Serija posvećena hrvatskoj suvremenoj arhitekturi "Čovjek i prostor", nasljednik pilot-projekta "Točka na A", kroz 4 epizode predstavlja najbolja ostvarenja domaće arhitektonske produkcije, nominirane ili nagrađene na godišnjim izložbama Udruženja hrvatskih arhitekata za 2017. i 2018., upravo s ciljem podizanja društvene svijesti o važnosti prostora koji nas okružuje i u kojem živimo, te stvaranja dijaloga s najširim auditorijem o djelima hrvatskih arhitektica i arhitekata.
Nominacije za nagradu Bernardo Bernardi za najbolje unutrašnje oblikovanje prostora u 2017. godini
Specifičnost prve epizode je u činjenici da prikazujemo tri intervencije koje se sve nalaze u postojećim povijesnim gradnjama i koje u njih unose novu javnu i kulturnu namjenu - time ih se otvara za javnost te revitalizira. Predstavljamo vam dva arhitektonska djela nominirana za Nagradu Bernardo Bernardi u kategoriji najuspješnijih ostvarenja na području interijera i oblikovanja u 2019. godini.
Mini art-kino je izdvojena dvorana za prikazivanje dokumentarnih, kratkih i eksperimentalnih filmova u neposrednoj blizini kompleksa riječkog art- kina Croatia. Kapacitetom od tek 24 mjesta predstavlja programsku dopunu te rasterećenje velike dvorane. Za razliku od klasične sekvence ulaska u kino koju čini postupni prijelaz od atrija, preko biljetera, foyera i hodnika do dvorane za projekcije, u Mini art-kino se ulazi izravno iz javnog prostora frekventne pješačke komunikacije riječkog centra, pa ono postaje svojevrsna otvorena javna "niša" tog gradskog prostora.
Mali arsenal je dio zadarskog srednjovjekovnog Kaštela, kuća-prostorija adaptirana u multimedijalni izložbeni centar namijenjen turistima, kao polaznu točku šetnice po povijesnom fortifikacijskom sustava grada. Stupanj konzervatorske zaštite dopustio je tek minimalne projektantske intervencije, stoga je kao ravnopravni prostorni element uključena multimedija čime se povijesnost i suvremenost povezuju u neraskidivu cjelinu.
U Rijeci se, nakon više desetljeća iščekivanja nove zgrade, Muzej moderne i suvremene umjetnosti uselio u tzv. H zgradu nekadašnjeg industrijskog kompleksa Rikard Benčić u samom gradskom centru. Pritom je financijski neodrživ reprezentativni arhitektonski artefakt zamijenjen onim što autor projekta naziva "muzejom u nastajanju". Umjesto da se gradi "velika vizija", tj. velebna i skupa muzeološka institucija, rješavaju se najosnovnija tehnička i pragmatična pitanja kako bi se omogućilo što ranije otvaranje muzeja za korisnike. Sukladno potrebama, prostorna struktura se fleksibilno organski proširuje i reorganizira sinkrono prateći razvoj samog muzeja. Arhitektonski projekt je ovdje liberalni otvoreni sustav, mehanizam koji omogućuje uzajamnu emancipaciju prostora i programa. Uloga projektanta znatno je manje vidljiva, ali mnogo delikatnija.
Autori koncepcije: Vedran Duplančić, Sabina Sabljić, Nikola Škarić
Voditelj produkcije: Viktor Sarić

Urednik: Tanja Kanceljak