Hrana koja ne hrani

SADRžAJ

Politički triler o borbi jedne majke protiv genetski modificirane hrane od koje je obolio njezin sin.
Sophie (Z-L. Jones) je samohrana majka, živi sa sinom i svojom mamom. Kad dijete počne pobolijevati, Sophie zabrinuto obilazi liječnike, no kako uzrok nije otkriven, jedini odgovor koji dobije jest da je riječ o psihičkoj reakciji na stresne situacije. Sophie je svjesna da to nema veze s istinom, no nemoćna je, tim više što u njezinoj obiteljskoj anamnezi postoji slučaj psihičke neuravnoteženosti, a ona sama ima iza sebe epizode psihičke labilnosti i razdoblje alkoholizma. Dodatni je problem što jedva ima novca da plati najnužnije liječničke intervencije.
Pukim slučajem doznaje kako genetski modificirana hrana može izazvati simptome slične onima kakve ima njezin sin, te na svoju ruku počinje istraživati. istraga je vodi do tvrtke Clonestra i vodećeg znanstvenika na području genetskog modificiranja hrane, dr. Dana Conwayja (V. Garber). Sophie i ne sluti s kakvim se moćnim i opasnim divom upustila u borbu.
Na kraju filma, na odjavnoj špici, doznajemo šokantne službene podatke:
Trenutno u svijetu 60 zemalja označava GMO hranu. Sjedinjene Države nisu među njima. Još uvijek nema studije koja bi potvrđivala neškodljivost geneteski modificirane hrane za ljudski organizam kroz dulji vremenski period. Novija ispitivanja pokazuju da 54 posto Amerikanaca zna vrlo malo ili ništa o GMO-u. Njih 25 posto nije ni čulo taj izraz. U Sjedinjenim Državama 2013. godine bilo je 169 milijuna rali (jutara) površina zasijanih GMO kulturama, što je 10000 posto više nego 1996., kad su prvi put zasijane!!!