SADRžAJ
Nenad Bogut naučen je raditi od malih nogu jer je tako morao, odrastajući bez roditelja. U radno vrijeme za šumariju siječe stabla na Kordunu, a u slobodno sadi sjeme bolje budućnosti za svoju mladu obitelj. U Vojišnici kraj Vojnića ima ovce, svinje, piliće i pčele, ima i nasade lijeske, ali prije svega čudesne ruke koje naprave što oči vide i snažnu želju da uspije na zemlji koja mu je toliko toga dala. I nema kod Nenada naricanja nad teškom sudbinom. "Mislim da treba jače stisnuti zube i zasukati rukave. Ako mogu birati, biram biti na svojoj zemlji, biti u svojoj kući, biti sam sebi gazda."