SADRžAJ
Kruh na Susak dolazi kada dopuste bura ili jugo, a više od pola godine gotovo i nema dana bez njih. Dočekivanje i ispraćanje broda ovdje nije tek puka činjenica, nego "obredni događaj". Susak, otok bez automobila i hotela, otok pijeska, trstike, vinograda, boba, arhaičnoga susačkoga govora, šarenih - mini narodnih nošnji... zapravo čine tek dva sela, Gornje i Donje, podjednako pusta. Živjelo je u njima, ne tako davno, gotovo 2000 duša. Razasule ih nedaće po bijelome svijetu, pa je sada Suščana, samo ondje preko bare, u Americi, puno, puno, puno više negoli na otoku. Omjer 3000 prema dvjestotinjak. Malo je onih koji su se vratili zauvijek otvoriti "škure", ali na sreću "Sujćana", kako si tepaju starosjedioci, ima "furešta". Zarobljeni u otočnoj svakodnevici u skladnome suživotu uživaju u miru, točnije čuvaju ga k'o oko u glavi! Barem do ljeta...
Snimatelj: Dražen Lipka
Montažer: Igor Kožić
Fotografije
