SADRžAJ
"Čistio sam, čupao i plijevio kukolj i drač na brazdi literarne naše njive. Mnoge nametnike, mnoge imele i otrovne pečurke izbacio sam iz vrta hrvatskog Parnasa. Kada mi ne pomaže budak i motika, dohvatio sam metlu, pa i budžu. I u književnosti je metla vrlo korisna. Bez nje bi se naš literarni salon još više usmrdio." Napisao je to A. G. Matoš. Danas su nestale motika i metla, a kako ističe matošologinja, akademkinja Dubravka Oraić Tolić, ostao je uređen estetski vrt. Kakav je to vrt, tema je naše emisije.