SADRžAJ
Proživio je toliko nesreće da ju je jedino posebna umjetnička nadarenost mogla pretvoriti u književnost. Njegova djela govore o nekima od najstrašnijih trenutaka 20. stoljeća, o vremenu u kojemu je čovjek bio manje vrijedan od običnog statističkog broja, o zločinima staljinizma i o surovosti gulaga. Ispisao je enciklopediju nasilja i postao najistaknutije ime književnoga otpora sovjetskom totalitarizmu. Aleksandar Solženjicin se nadao da će strašna iskustva o kojima je pisao biti lekcija koja će čovječanstvo sačuvati od novih katastrofa. Književnost ne može ukinuti logore i zaustaviti ratove, no ona može opisati patnju nevinih koji u njima stradaju, može govoriti o tome zašto logori ne bi smjeli postojati i zašto se ratovi ne bi smjeli voditi.
Gošća je prof. Danijela Lugarić Vukas.