Ian Richardson vraća se u ulozi monstruoznog makijavelista Francisa Urquharta, koji je u međuvremenu postao premijer i stekao moćnog neprijatelja. Ovo je drugi dio trilogije "House of Cards", adaptacije političkog romana i velike uspješnice Michaela Dobbsa koju potpisuje Andrew Davies.
Urquhart se u povjerenju obraća kameri i objašnjava trenutačnu političku situaciju: Britanija ima novog kralja, bezličnog liberala s vlastitim zamislima. "Ne odobrava moje političke stavove, tvrdi da sam bešćutan i da svojim djelovanjem samo povećavam jaz između bogatih i siromašnih. Optužuje me da sam samovoljni tiranin. Kako bih ja, kao pokorni sluga Njegovog veličanstva, trebao reagirati? Trebam li se suprotstaviti našem milostivom vladaru ili iznevjeriti povjerenje ljudi koji su me izabrali? Priznajem, skloniji sam borbi. Na kraju krajeva, omjer snaga je podjednak. Ja na svojoj strani imam prelijepu političku savjetnicu Sarah Harding, briljantnu strategičarku. Moja me supruga Elizabeth uvijek poticala da težim k višim ciljevima. Tim Stamper predano obavlja dužnost "chief whipa", a Sir Bruce Bullerby i njegovi novinari uvijek su gladni sočnih tračeva o kraljevskoj obitelji. On pak na svojoj strani ima Chloe Carmichael, radikalnu pomoćnicu predstavnika za tisak te ulizice iz redova mojih političkih neprijatelja, prvenstveno Johna Strouda, neučinkovitog vođu opozicije i nekolicinu razočaranih konzervativaca iz moje stranke. Sve u svemu, mislim da sam u prednosti: u mom "timu" su i princeza Charlotte, majka prijestolonasljednika te kraljeva zapostavljena žena."
NAGRADE:
1993. nagrada BAFTA koju dodjeljuje Banka Lloyd za najbolju produkciju - nominacija za najbolju originalnu TV glazbu i najboljeg glumca: Michael Kitchen i Ian Richardson; nagrada za najbolju filmsku ili videomontažu (igrani/zabavni program)
1994. nagrada Udruženja televizijskih i radijskih djelatnika - nagrada Sanyo za BBC-jevu televizijsku seriju godine;
nagrada Peabody - najbolje dramsko ostvarenje (trilogija "House of Cards")