“Vitić pleše” na 15. International Architecture film festivalu u Lundu

ponedeljak, 07. oktobar 2024. 16:06

Dugometražni dokumentarni film “Vitić pleše” redatelja i scenarista Borisa Bakala te tragično preminulog montažera i koscenarista Martina Semenčića će ponovno zaplesati u inozemstvu i to na cijenjenom 15. Lund architecture film festivalu u Švedskoj (12-19.listopada).
“Vitić pleše” je film o borbi za obnovu zgrade u Laginjinoj ulici u Zagrebu koju je projektirao Ivo Vitić, jedan od ključnih hrvatskih i jugoslavenskih arhitekata 20. stoljeća. Antologijska modernistička zgrada kroz filmsku priču postaje metafora društva u ovoj “sagi o nama, drugima i prostoru između”.
Film prati, skoro 15 godina, istoimeni projekt umjetnosti zajednice Borisa Bakala i Bacača sjenki kojim se pokušava najrazličitijim konceptualnim umjetničkim sredstvima dovesti zajednicu suvlasnika do zajedničke obnove modernističkog arhitektonskog remek djela arhitekta Ive Vitića.
Film je imao svjetsku premijeru na 19. ZagrebDoxu, te je od tada do danas igrao na festivalima u Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji, Bugarskoj, Mađarskoj, Indiji, Švedskoj, Čileu, Peru, Urugvayu, Rumunjskoj i Ecuadoru.
Na 32. Danima hrvatskog filma “Vitić pleše” nagrađen je ‘Specijalnim priznanjem’, na festivalu u Stockholmu ‘Posebnom nagradom za očuvanje sjećanja i kulturne baštine’, a na festivalima u Indiji (Ahmednagar) te Ecuadoru (San Antonio de Ibarra) proglašen je najboljim dokumentarnim filmom festivala. Na festivalu u Londonu nagrađen je za najbolji film festivala, najbolju režiju i najbolju produkciju, a na Rasnov History and Film festivalu u Rumunjskoj, osvojio je Gran Prix.
Godine 2003. nastaje i ideja za ovaj najveći umjetnički projekt zajednice (Community Arts) u Republici Hrvatskoj i jedan od najdužih i najspecifičnijih u svijetu, “Vitić pleše”, koji je kroz predstave, koncerte, izložbe, radionice, javne tribine i zagovaranje, kroz rad s lokalnom zajednicom doveo do najveće obnove modernističke arhitekture u ovom dijelu Europe – stambeno-poslovnog bloka Narodne Banke slavnog hrvatskog arhitekta Ive Vitića.
Iako najpoznatiji, ovo nije prvi projekt zagovaranja i dovođenja do obnove umjetnika Borisa Bakala; godine 2000. na njegovu je inicijativu obnovljen paviljon L’Esprit Nouveau arhitekta Le Corbusiera u Bologni, gdje je za vrijeme “Bologna kulturna prijestolnica Europe”, Boris u modernističkoj fabrici slavnog talijanskog arhitekta Melchiora Bege režirao najveći kazališni projekt ove EU manifestacije, “Hotel Europa”, po izvedbenom scenariju makedonskog pisca i dramatičara Gorana Stefanovskog.
Boris Bakal je redatelj, glumac, intermedijalni umjetnik koji već više od četrdeset godina stvara kazališne i filmske projekte, predstave, multimedijalne instalacije koje su predstavili ili producirali festivali i manifestacije u više od dvadeset zemalja širom svijeta. Kao gostujući predavač izlagao je na brojnim sveučilištima, simpozijima, konferencijama i tribinama. Od 2001. godine vodi Bacače sjenki, međunarodnu umjetničku platformu koja je dobila brojna priznanja i nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu.
Martin Semenčić je bio višestruko nagrađivani filmski montažer i dizajner zvuka rođen 1980. godine u Zagrebu. Magistrirao je filmsku montažu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, nakon čega je diplomirao i produkciju glazbe te snimanje zvuka u Amsterdamu i Londonu, na udruženom programu SAE Instituta i sveučilišta Middlesex. Od 2003. godine do svoje prerane smrti, radio je kao montažer i dizajner zvuka na preko 60 filmova raznih rodova, vrsta i žanrova u Hrvatskoj i inozemstvu.
Iz medija o filmu “Vitić pleše”
“Bakal razvija film s neboderom kao glavnim junakom, što se ispostavlja dijelom šireg aktivističkog angažmana i nanove uspostave svijesti o infrastrukturi u službi zajednice; ukratko, afirmira sve one vrijednosti koje se u suvremenim raspravama malicioznim zamjenama teza prokazuje kao atavizam socijalističkog naslijeđa….“Vitić pleše” najbolji je podsjetnik na korumpiranu okolinu i zajednicu nasilno organiziranu na temelju prava jačega. Bakal pak konkretni aktivizam, u smislu preseljenja na lokaciju i razvoja osnažujućih praksi među akterima, preobražava u dinamičan film prepun obrata, dokumentirajući ujedno razdoblje u rasponu od petnaestak godina.” Iva Rosandić, “Vitić pleše – ples protiv sustava”, Dokumentarni.net, 07.04.2023.
“Upravo je tema filma vrlo važna jer pokazuje ne samo kako umjetnici, odnosno pojedinci iz kulture potiču i pokušavaju ostvariti zaštitu i obnovu vrijednih zaštićenih spomenika kulture, dakle pojedinac za opće dobro, za zajednicu, nego i kako sustav u državi, čija je to zadaća, to ne čini. Time postaje metafora za mnoge takve slučajeve, ali i otkriva različite interese i međuljudske odnose.” Marijana Jakovljević, Glas Koncila, “Dokumentarac iz Vitićeva nebodera – Pojedinac za zajednicu”, 27.05.2023.
“Pa ipak, poruka filma daleko je od mračne. Prije svega je oda aktivnom suživotu, solidarnosti, zajedništvu i svim onim idejama koje je Bakal prepoznao u rasplesanom pročelju prije dvadeset godina. I dokumentarac ne označava kraj priče – on tek zaokružuje jedno njeno poglavlje – a Vitić će i dalje plesati.” Andrea Stanić, “Društvena koreografija iza rasplesanog pročelja”, Kulturpunkt, 09.05.2023.

Još

Prijavljivanje

TvProfil koristi kolačiće kako bi se osigurao bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Više informacija o kolačićima možete potražiti ovdje: pravila privatnosti.