Kronike Međuzemlja: Nije zlato sve što sja
Od Amazonove flagship-serije, basnoslovno skupe adaptacije Tolkienove Druge ere – The Rings of Power – očekivalo se puno. To ne čudi, ako se uzme u obzir da se radi o jednom od najomiljenijih i najpopularnijih autora u žanru, te vjerojatno najbolje zamišljenih, i opisanih fikcionalnih svjetova. Nažalost, finale serije je pokazalo ono čega smo se svi bojali. Novac ne može kupiti talent.
Galop kroz Međuzemlje
Osma i finalna epizoda Alloyed jako je problematično ostvarenje. Pogotovo ako uzmemo u obzir da je ova epizoda trebala zaključiti jednu priču, rasvijetliti neke od bitnih misterija, i što je najbitnije, ostaviti nas željnima za još materijala. Iako smo dobili neke odgovore, pogotovo onaj najvažniji, dobili smo i dodatnu dozu nepotrebne konfuzije, koja se, da stvar bude gora, mogla lako izbjeći. Naime, finale je samo naglasio nekoliko problema koji „The Rings of Power“ prate još od same premijere.
Jedan od glavnih problema je tempo. Naime, nakon sporog i neujednačenog pacinga koji karakterizira cijelu sezonu, scenaristi su utrpali materijal za najmanje dvije (ako ne i više) epizode u finale. Tako smo u nešto više od sat vremena imali priliku vidjeti borbu misterioznog Stranca s vješticama kultistima, bizarnu smrt harfoota Sadoca Burrowsa, te odlazak na istok male Nori i Stranca, za kojeg smo otkrili da je istar, tj. čarobnjak. Vidjeli smo i povratak Elendila i slijepe kraljice namjesnice Tar Miriel u Númenor. Odnosno sad već kraljice, jer je u međuvremenu njen otac, Tar Palantir umro, zbog čega je Elendilova kćer (izmišljena za potrebe serijala) Earien otkrila Palantir u kuli. I da, u Eregionu, Halbrand je razotkrio svoj pravi identitet Galadriel (i pritom iznenadio malo koga). A na samom kraju, iskovana su i tri Prstena moći, i to prstenovi elfova. O tom potom…
Nepotrebno miješanje u kanon
Veliki problem predstavlja i upletanje u kanon. Amazon je iskeširao milijardu (!) dolara za „The Rings of Power“, uključujući 250 milijuna dolara za prava. No unatoč ovoj basnoslovnoj svoti koje se ne bi posramio ni zmaj Smaug, kompanija nije uspjela otkupiti prava na „Silmarillion“ i „Nedovršene pripovijesti“, glavni izvorni materijal za adaptaciju Tolkienove Druge ere. Dakle, u samom startu, „The Rings of Power“ je limitiran izrazito ograničenim izvornim materijalom, koji nekako treba pretvorit u scenarij za seriju, a ujedno paziti da se ne krši kanon. Težak je to, kompliciran i riskantan posao. Koji ne može napraviti svatko. A pogotovo ne showrunneri J. D. Payne i Patrick McKay. Dvojac s velikom motivacijom, ali premalo iskustva u filmskoj industriji.
Finale serijala bolno dokazuje kako kreativni tim radi veću štetu nego korist upletanjem u kanon. Tri vještice postaju Utvare Prstena (?), iako nisu pod utjecajem dragocjenog nakita. Dobri čarobnjak po svemu sudeći je Olorin, tj. Gandalf Sivi, iako to smješta njegov dolazak u Međuzemlje tisućama godina prije njegovog dolaska po kanonu. No to čini se, nikoga ne brine. A vjerojatno i najgora „nadogradnja“ kanona je kovanje tri Prstena moći. Prema Tolkienu, Celebrimbor ih je iskovao nakon što je razotkrio Sauronovu, tj. Annatarovu, manipulaciju. Upravo zbog toga Sauron je pokrenuo rat protiv Eregiona, s ciljem da se domogne prstenova, što je i dovelo do tragične smrti Celebrimbora. Ali u „The Rings of Power“, tri Prstena su iskovani prvi, što će dovesti do velikog pomaka u radnji, kao i u samom planu Saurona.
Domino efekt
Sve ovo bi možda i bilo u redu, da su scenaristi dorasli zadatku. Nažalost, finale je pokazalo da ni to nije slučaj. Iako je razotkrivanje Halbrandova identiteta popravilo dojam iz prvih nekoliko epizoda, pogotovo dio sa splavi i napadom morskog čudovišta, ovaj reveal donio je mnoštvo neugodnih pitanja. Da li je Galadriel odbivši Sauronovu ponudu postala glavni krivac za svo zlo koje će kasnije zadesiti Međuzemlje? A tu je i problem prešućivanja istine Elrondu i Celebrimboru, koji bi bio shvatljiv za običnog čovjeka, ali ne za jednu od najstarijih i najmudrijih elfova…što se dogodi kada se krene miješati u kanon. Pokrene se domino efekt koji se teško može zaustaviti.
Čak i manje promjene štete radnji ili likovima. Halbrandov savjet Celebrimboru da upotrijebili leguru mithrila i plementih materijala za Prstenove moći, bi imao logike da ovaj elf nije najbolji kovač u čitavom Međuzemlju. A postavlja se i pitanje kako će ti mali prstenovi moći spasiti i „obasjati“ sve elfove. Ili kako će se Sauron vratiti u Eregion, nakon što je njegov identitet razotkriven? Jer još se treba iskovati preostale Prstenove moći. A tu je i Isildur, čija je „pogibija“ neshvatljiva scenaristička odluka, budući da svi dobro znamo njegovu kasniju ulogu u porazu Saurona tijekom bitke Posljednje Alijanse…
Budućnost pod sjenom
Znam, ovo je tek prva od planiranih pet sezona. Deset odgledanih sati od zamišljenih pedeset. No u eri prestige televizije čeka nas minimalno dvije godine pauze za snimanje i postprodukciju, prije nego što se „The Rings of Power“ vrati na male ekrane. U tih dvije godine Amazon mora održati interes za seriju, da opravda investiciju dodatnih stotina milijuna dolara u ovaj ambiciozni projekt. A sudeći po prvoj sezoni, to bi se moglo pokazati teškim zadatkom, poput kovanja prstena od samog mithrila.
Jer „The Rings of Power“ jednostavno nije dobar serijal. Često nepotrebne promjene kanona naštetile su radnji, i pridonijeli slabijoj adaptaciji. Umjesto raskoši i jeze, dobili smo jeftine misterije. Priča je simplificirana, a ni režija ni editing nisu na razini. Naravno, moram pohvaliti glazbenu podlogu Beara McRearya, i u većoj mjeri odlične vizualije, ali da citiram velikog Tolkiena, „nije zlato sve što sja“.
I iskreno se nadam, da će Amazon i kreativni tim koji stoji iza serije naučiti lekciju, te nas za dvije godine iskreno iznenaditi. Tolkienovi fanovi to zaslužuju. Jer u protivnom, Balrog u dubinama Morije mogao bi se probuditi i poslati ovu seriju u tamu, u zaborav.
The post Kronike Međuzemlja: Nije zlato sve što sja appeared first on Inverzija.
