The Order je bacio relativno zabavnu magiju
Sabrina ima konkurenciju!
Jedan od znakove dobre zabave jest činjenica da iako je završila, želite još. Intrigantan završetak i nagovještaj druge sezone ovog svijeta magije, čudovišta i intriga zasigurno će oduševiti ljubitelje žanra. Ovogodišnja Netflixova serija The Order uvodi nas u svijet američke elite kojoj su otvorena vrata u svijet o kojem obični smrtnici nemaju pojma, a ako i naslućuju, njihove sumnje brzo nestaju.
Tvorci serije Dennis Heaton (Ghost Wars) i Shelley Eriksen (Continuum) igrali su na sigurno. Mora se priznati da u kombinaciji elitnih studenata, tajnih društava, krvavih ubojstava i čudovišta ima nešto uvrnuto privlačno i opskurno. Također tu je i prisutnost crnog humora.
Radnja prati Jacka Mortona (Jake Manley), brucoša na Sveučilištu Belgrave i inicijata u tajno društvo Hermetični Red Plave Ruže. Jack, i njegov djed Peter (Matt Fewer) godinama kuju plan kako bi se Jack infiltrirao u tajno društvo s namjerom da osveti majčinu smrt i kazni oca Edwarda (Max Martini) jer ga smatra razlogom njezina samoubojstva. Strategija i petogodišnji plan, žudnja za osvetom i lukavost dovode ga na mjesto gdje je od početka želio biti. Otac mu je Veliki magus, zaljubljuje se u više rangiranu praktikanticu Alyssu Drake (Sarah Grey) i kao šlag na tortu, postaje vukodlak, zakleti neprijatelj praktikanata magije. Red sv. Kristofora unovačio ga je prvotno protiv njegove volje, dok slijedeći razvoj zapleta, doznajemo da mu to zapravo ide u prilog. U pokušaju da zaustavi oca u sastavljanju Vademecuma, moćnog manuskripta koji nakon žrtvovanja vlastitog prvorođenca daje nevjerojatne moći i u centru sukoba vještice vs. vukodlaci, Jack Morton postaje dijelom kolateralna žrtva a dijelom heroj.
Osveta, nemoć, ljubav, sukob… Sve je to neka primordijalna grupa osjećaja koji se isprepliću narativom. Konstantni sukob Erosa, orignalnog životnog nagona koji nas tjera samoodržanju i Thanatosa, najniže manifestacije života. U neku ruku simbioza popularnih Harryja Pottera i Sabrine, ali opet s dijelom vlastite originalnosti. Može svakako stajati uz bok serijama poput The Magicians, The Vampire Diaries, American Gods.
U nekim scenama vidljiv je niski budžet, pogotovo što se tiče CGI elemenata. Daleko od toga da neke scene ne bi ispale puno bolje i efektivnije da je uložen veći trud i novčana sredstva. U prve tri, ili čak četiri epizode brzina radnja je toliko naglašena da se u jednom momentu uopće ne shvaća u kojem smjeru radnja ide dok ne dođe do privremene stagnacije, pa se cijelo klupko zapleta odmota u dvadeset minuta s predvidljivim završetkom. Linearni tijek je dosta loš, makar ne umanjuje vrijednost serije u cijelosti. I istina, ponekad bode u oči pozicija kamere koja pokuša uloviti kadar, ali odabere pogrešan kut snimanja pa se tek parcijalno vidi što se zapravo događa.
Jake Manley u glavnoj ulozi je prilično dobro odigrao samouvjerenog tinejdžera iz radničke obitelji koji ima vlastite motive i disciplinu da ih ostvari. Odlično je odglumljen sukob ličnosti (vukodlak vs. pripadnik Reda) i sukob motiva (onog uvjetovanog da uništi red i osveti majčinu smrt te onog koji se dogodio u samom procesu odrastanja, tinejdžera koji želi prijatelje, ljubav, obrazovanje…).
Djed Peter kojeg glumi Matt Fewer realno je dočarao osobu koja ne preže ni pred čim da ostvari svoje ciljeve, pa i dobrobit vlastitog unuka. Pod svaku cijenu želi uništiti sve koje krivi za smrt svoje kćeri i to je vidljivo u njihovom svakom susretu u kojem stavlja glavni imperativ na nedovoljnu koncentraciju Jacka u ostvarenju njegovih/njihovih ciljeva. To ide toliko daleko da mu zamjera na ljubavnom odnosu s Alyssom (Sarah Grey) jer ga odvlači od bitnog.
Sarah Grey utjelovila je vještu, pametnu praktikanticu magijskog umijeća. U želji da se dokaže svojim talentom i pažnji kojom je obasipana u većini slučajeva ispada naivna. Često puta ne shvaća da je zapravo iskorištena. Ima svojih svijetlih trenutaka u kojima joj ne nedostaje bistrine uma pa je korak ispred svih.
Jackov otac (Max Martini), kao Veliki magus i vođa Reda, zapravo je dvoličan, ne, ipak troličan egocentrik, obmanjivač i manipulator. Pod krinkom prosvjetitelja i dobročinitelja hrani vlastita egoistična stremljenja. Kako mu je vlastiti probitak najbitniji, slatkorječiv kakav je, u svako će uho staviti ono što se želi čuti.
Samozatajna voditeljica akademije, Vera Stone (Katharina Isabelle) daje naslutiti da krije neke mračne tajne. Suzdržano držanje i stalna proračunatost idu joj na ruku. Vademecum je u njezinim rukama, pa je za sljedeću sezonu ostalo puno otvorenih pitanja.
Ostali likovi, poput ostatka čopora vukodlaka, neofiti i alycoti (nazivi za rangove u strukturi Reda), te razmažena snobovska derišta koja svoje frustracije liječe po kampusu pa zato bivaju redovito kažnjeni čišćenjem i pranjem ritualnih prostorija, i nisu toliko bitni jer u prvoj sezoni nisu uspjeli doći u potpunosti do izražaja.
Ono što je interesantno, bez obzira na niski budžet i pomalo lošiju vizualnu produkciju od onih na koje smo navikli, jest pojava dva tima gledatelja, #teamorder i #teamsabrina. Što označava da je serija kod gledatelja vrlo dobro prihvaćena. Da vam ne pokvarim doživljaj u gledanju, natuknut ću samo da kraj nije onakav kakav ste zamišljali (ako jeste) i mislim da s razlogom govorim da je ovo bila samo prilično dobra uvertira u još bolju zabavu. Druga sezona stiže 2020. godine.
The post The Order je bacio relativno zabavnu magiju appeared first on Inverzija.
