Signali s posljednje granice #2.14: Povratak u budućnost

Drugu sezonu Star Trek: Discoveryja obilježio je lov na misterioznog Crvenog anđela, odgonetanje poruke crvenih signala, te utrka s pobunjenim AI-em – Kontrolom, u pokušaju da se spasi budućnost. Bila je to sezona prebrzoga tempa i velikih ideja, koje su u nekim slučajevima uspjele, a u nekima upravo zbog takve dinamike, i potreba šireg narativa, nisu polučile traženi utisak. Zato nas ne treba čuditi da je nakon emocijama nabijenog prvog dijela finala, drugi (i završni) dio akcijski spektakl. To je eksplozivni rollercoaster koji vodi Discovery i njegovu posadu tamo gdje još nijedan Trek serijal nije kročio. Iako se ne uspijeva osloboditi grešaka prošlosti, finale daje nadu za bolju budućnost.
Kaos bitke
Nakon previše emocionalnih rastanaka i teških odluka u prošloj epizodi, Such Sweet Sorrow II, započinje žestokom svemirskom bitkom, gdje se Discovery i Enterprise uz pomoć velikog (pa i prevelikog) broja posebno modificiranih shuttleova i ostalih manjih letjelica sukobljava s brodovima Sekcije 31, koji su sad pod kontrolom, Kontrole (heh). Ovo je spektakularna scena, vjerojatno i jedna od najspektakularnijih i grandioznih scena bitke viđene u Treku. Bitka bjesni u svemiru, gdje Enterprise, Discovery i brodovi Kontrole, kao i stotine manjih letjelica, izmjenjuju vatru. Ništa manje surovo nije ni unutar brodova, tako da možemo vidjeti klasične Trek scene u kojima konzole frcaju iskrama, dok posada biva bacana s jedne strane mosta na drugi. Ovo je doista kaos bitke, kaos koji se proteže kroz cijelu epizodu. Možda i preveliki kaos, jer se toliko toga događa na ekranu, da je gledatelju teško fokusirati se na samu radnju. A kao pravi dokaz ovog kaosa i konfuzije je i prva split screen scena u franšizi.
Istovremeno, Michael Burnham se priprema za misiju života, da odvede Discovery i njegovu posadu 950 godina u budućnost, i time onemogući Kontrolu u preuzimanju vitalno važnih podataka gigantske sfere. Odijelo za putovanje kroz vrijeme je konačno gotovo, te Reno donosi kristal. Moramo priznati da nas je pojava cinične Reno razveselila, budući da je prošla epizoda dala naslutiti njen tragičan kraj. No postavlja se pitanje, čemu onda ta scena, u kojoj smo jasno mogli vidjeti da je Reno vidjela nešto što ju je užasnulo? Ovo je pomalo razočaravajuće, jer se čini da je svrha scene bila umjetno izazivanje empatije i velikih očekivanja kod gledatelja, da naposljetku postane nepotrebna.
S kristalom koji napaja odijelo, Burnham je spremna da postane Crveni anđeo. U zadnji čas pridružuje joj se Spock, koji je prati u shuttleu, što daje naslutiti da Vulkanac ipak neće ostati na Discoveryju. No, da Burnham izađe iz hangara, Discovery mora spustiti štitove, što omogućuje Lelandu/Kontroli da se teleportira na brod. Dolazak nemesisa na most Discoveryja rezultira još većim kaosom, ali i daje agentici Georgiou dugoočekivanu priliku za osvetu. Zajedno sa šeficom osiguranja Nhan, Georgiou se naganja s Kontrolom po hodnicima broda, uz izmjenu vatre phasera, akrobacija, kao i borilačkih vještina. Možda i najzanimljivija scena unutar Discoveryja je borba između dvije žene i Kontrole u bestežinskom stanju.
Prošlost kao garancija budućnosti
Unatoč naporima združenih posada Discoveryja i Enterprisea, bitka ide u korist Kontrole. Situacija se pogoršava, kada Burnham, koja je stigla na destinaciju, shvaća da ne može provesti plan, i otvoriti portal u budućnost. Njeno samopouzdanje i uvjerenje u uspjeh misije dodatno opada, kada Enterprise pogodi fotonski torpedo, isti torpedo koji je vidjela u svojoj viziji. A da nesreća nikad ne dolazi sama, pokazuje Discovery, koji ima probleme s generatorima štitova, te je u nemogućnosti slijediti Burnham u crvotočinu.
U trenutku kada se sve čini izgubljeno, klingonski brod se otkriva te doslovno razrezuje brod Sekcije 31. Konjica je stigla, s kancelarkom L’Rell na zapovjednom mostu. Ovo je pomalo okrutna scena, budući da je ovo vjerojatno prvi put od premijere „Discoveryja“, da imamo priliku vidjeti klasične Klingonce. Ovdje ne mislimo na klasični dizajn, već na mentalitet ovih ratnika, na koji smo se navikli od TOS filmova nadalje. Jer užitak je gledati L’Rell kako se veseli nadolazećoj bitki i riziku u koji se upustila. No, i ova scena, premda zaista izvrsna ima problem, budući da se na mostu klingonskog broda, uz kancelarku nalazi i Ash Tyler. Ovo se uklapa u njegov odlazak iz prošle epizode, ali ako uzmemo u obzir razlog zašto je ovaj neobični klingonsko-ljudski hibrid napustio kancelarku, te postao agent Sekcije 31, pomalo je čudno da se samo tako razotkrio. Klingonski ratnici spremni su za bitku, ali pitanje je jesu li spremni prihvatiti „izdajnika“ Tylera. Nažalost, i ovdje se pokazuje problem „Discoveryja“ s konzistentnom radnjom, koja rezultira umanjenim konačnim utiskom i dojmom forsirane radnje.
A situacija je još čudnija nakon što se uz klingonsku konjicu, bitci pridruže ni više ni manje nego Kelpieni, koji pilotiraju Ba’ul letjelicama. Ne samo da ih vodi Siranna, sestra Sarua, već se postavlja problem kako se praktički prapovijesna civilizacija u samo nekoliko tjedana (?), pretvorila u pilote naprednih svemirskih letjelica!? Shvaćamo da su scenaristi ciljali na emocionalni utisak (što važi za veliki dio „Discoveryja“), ali ne možemo se oteti dojmu da je ova scena suvišna. Ovome valja pridodati da dolazak kelpienskih ratnika nije nimalo pomogao razotkrivanju misterije što se dogodilo na Kaminaru nakon revolucije. Kako su piloti dobili pristup letjelicama Ba’ula? Jesu li ih njihovi stari neprijatelji/gospodari naučili pilotirati, ili su se domogli letjelica na silu?
Bilo kako bilo, dolazak pojačanja olakšao je poziciju okruženih i nadjačanih federacijskih brodova, te omogućio njihovo preživljavanje. I ne samo to, pojava konjice bio je toliko traženi element za rješavanje vremenske slagalice. Jer kako je Spock ispravno zaključio, prije skoka Burnham u budućnost, Crveni anđeo mora poći u prošlost. Pet signala imaju svrhu, a to je okupljanje pojačanja, potrebnih da se nadjača i pobjedi Kontrolu. Ovo saznanje, klasični je Trek moment, kao i integralni element svakog SF-a koji se bavi problemom putovanja kroz vrijeme. Burnham je zapela u vremenskoj petlji, i samo njen odlazak u prošlost može zatvoriti petlju, i time spasiti sadašnjost, i budućnost. Ono što slijedi dirljiv je i vizualno spektakularni kaleidoskop scena, gdje pratimo Burnham, kako kao Crveni anđeo proživljava najvažnije događaje sezone. Kroz njene oči promatramo svako mjesto na kojemu se pojavio crveni signal: olupinu USS Hiawathe, Terralysium, Kaminar, Boreth, i naposljetku planet Xahea. Nažalost, premda su scene zaista emotivne, i dalje nismo dobili odgovor kako je Burnham uspjela onemugićiti Ba’ule da istrijebi Kelpiene. No ono što smo imali priliku vidjeti je bilo putovanje Burnham, čiji bi vizualni stil mogao mnoge podsjetiti na scene iz „Interstellara“, ili „2001: Odiseje u svemiru“. Nakon povratka u sadašnjost, Burnham je spremna da konačno krene u budućnost, da aktivira šesti signal, koji će povesti Discovery gdje nijedan Trek još nije kročio.
Let Crvenog anđela
Dok je Burnham proživljavala svoju vlastitu prošlost, njeni prijatelji i kolege nastavili su borbu protiv Kontrole. Nedetonirani fotonski torpedo koji je zaprijetio uništenju Enterprisa združio je admiralicu Cornwell, i Number One, i time nam pružio jedini trenutak sezone u kojem smo imali priliku dobiti bolji uvid u kultni lik. Nažalost, Number One i dalje je ostala pozadinski lik, budući da je nakon neuspješnog pokušaja deaktivicije na njeno mjesto ukočio kapetan Pike. Ironično, ohrabren neizbježnom vizijom svog tragičnog kraja, Pike je predložio da upravo on bude taj koji će pokušati deaktivirati torpedo. No, Cornwell je ipak njegova nadređena, te je zbog „lošeg dizajna broda“, upravo ona bila ta koja se žrtvovala da spasi brod. Svjesni smo da je nesebična žrtva Cornwell dodatno ojačala Pikeovu spremnost za njegov tragični trenutak u budućnosti, ali ne možemo se oteti dojmu da je sama scena problematična. Jer zašto je poluga za spuštanje zaštitne pregrade smještena unutar same komore, a ne i izvana? Zašto admiralica nije teleportirana prije same detonacije, budući da smo kasnije mogli vidjeti da je teleporter Enterprisea operativan? I kako su mala vrata mogle spriječiti udar nastao samom detonacijom smrtonosnog projektila? Ovo su sve pitanja koja su mogla biti izbjegnuta da su scenaristi bolje promislili situaciju, i još jedna potvrda, da se „Discovery“, ipak nije uspio othrvati problemima koji ga prate još od premijere. Problemima s konačnim utiskom, integralnih elemenata radnja valja se pridodati Kontrola, koji je nažalost, ipak ispao generični genocidalni AI, bez kompleksnih motiva. Zato je njegova eliminacije od strane Georgiou (i to na isti način kao u zadnjem sukobu s Burnham!) došao kao olakšanje.
Dok većina scena u finalu pati od početničkih problema i površnog scenarija, kao i prevelikog oslanjanja na nostalgiju, krucijalna scena epizode, sezone, a mogli bi reći i serijala izvrsno je izvedena. Trenutak u kojem Burnham, nakon povratka iz prošlosti, shvaća da joj se Spock (sad zarobljen u oštećenom shuttleu), neće moći pridružiti izuzetno je snažnog karaktera, i vjerojatno najbolja scena u finalnoj epizodi. Tome uvelike pridonosi usporavanje tempa, i refokusiranje same radnje na dvoje glavnih likova, što nam omogućuje rijetki trenutak kontemplacije u izuzetno kaotičnoj epizodi. Ovo otkrivanje, da upotrijebimo religijski termin, da Burnham ne može „spasiti“ svog polubrata, vrhunac je emocionalnog odnosa između dvoje likova koji se gradio kroz cijelu sezonu. Saznanje da će putovanje morati nastaviti sama, nakon što je uspjela izgladiti probleme sa Spockom, tragična je scena. Ali i više od toga, jer omogućuje nešto u čemu se „Discovery“ može samo pohvaliti. Njen zadnji savjet svom polubratu, da nastavi održavati svoj dualni karakter (i ljudski i vulkanski), da se otvori ostalima i da prihvati drugačije od njega, trenutak je koji obogaćuje kanon. Iako Burnham (s razlogom) nije spomenuta u TOS-u (i kasnijim iteracijama), ovaj savjet, ovaj utjecaj na Spocka i njegov karakter, ostavio je neizbrisiv trag nevidljive polusestre tijekom cijelog života kultnog Vulkanca. Naposljetku, Burnham, koja se pomirila sa svojom sudbinom, svom polubratu daje zadnje obećanje, zadnji poklon – nakon što ona i Discovery stignu na svoju destinaciju, poslati će mu posljednji, sedmi signal – kao znak da je sve prošlo u redu.
Dok brodovi Sekcije 31 umiru zajedno s Kontrolom, a Spock se vraća na Enterprise, Burnham kao lučonoša vodi Discovery prema budućnosti serijala, u zaista spektakularnoj, ali i emotivnoj sceni. Prema novim avanturama, novim otkrićima, i naposljetku novim mogućnostima koje pruža daleka budućnost, i sloboda od kanona.
Što se dogodilo Discoveryju?
Na naše iznenađenje, završna scena finala ne bavi se titularnim brodom serijala i njegovom posadom. Mjesecima kasnije pratimo posadu Enterprisea i Asha Tylera, sada vođu Sekcije 31, tijekom ispitivanja u sjedištu Zvjezdane flote. I ovdje konačno dobivamo odgovor na pitanje. Zašto Discovery, sa svojom naprednom tehnologijom, kao i njegova posada, nikad nije spomenut u kasnijim razdobljima. Odgovor je jednostavan: i Tyler i posada Enterprisea, zataškali su pravu sudbinu broda i njegove posade, koji je proglašen uništenim tijekom bitke s Kontrolom. A na Spockovu inicijativu, svaki spomen Kontrole, Sferine baze podataka, Crvenog anđela, kao i same posade Discoveryja, uključujući Michael Burnham, zabranjeni su pod prijetnjom izdaje. Iako je ovo izgladilo situaciju s kanonom, mišljenja smo da su neki aspekti ove odluke fanservice, jer Spock se više puta pokazao kao introvertna i tajanstvena osoba kada je u pitanju spominjanje njegove obitelji – od samog Sareka i Amande u TOS „Journey to Babel“, do polubrata Syboka u „Star Trek V: The Final Frontier“.
Naposljetku, „Discovery“ završava neočekivanom scenom, gdje umjesto posade Discoveryja u 31. stoljeću, gledamo oporavljenog, obrijanog Spocka, u njegovoj plavoj uniformi znanstvenog časnika, kako se pridružuje kapetanu Pikeu, na mostu Enterprisea. Kako i on i gledatelji saznaju, Enterprise je zadužen za istraživanje misterija posljednjeg Crvenog signala – signala koji je potvrdio da je nevidljiva posada Discoveryja stigla na svoju destinaciju, iako u drugom vremenu. No i Pike i Spock svjesni su značenja ovoga signala, te umjesto da pođu u istraživanje, Enterprise kreće u drugom smjeru, prema novim avanturama, i nadamo se spin-offu.
Finale druge sezone „Discoveryja“ završilo je slanjem broda i njegove posade u daleku budućnost, i time pružilo nadu, da će se brod i njegova posada, koja je tijekom ove sezone zaista postala obitelj, sada zaista moći zaputiti u avanturu nesputanu ograničenjima kanona. Kakva je politička situacija u 31. stoljeću, u kakvom obliku postoji Federacija, ako uopće postoji. Tko su njihovi prijatelji, a tko neprijatelji? Pitanja su bezbrojna, kao i mogućnosti. I tome se veselimo. „Discovery“ je imao burno porinuće, te se borio s brojnim problemima u dvije sezone. No unatoč ovim problemima i preprekama, „Discovery“ se iskristalizirao kao Trek, ne možda Trek kakvoga se sjećamo, ali kao Trek za naše vrijeme. A sad, nakon ovakve monumentalne odluke u finalu, „Discovery“ bi mogao postati Trek kakav smo očekivali, „Trek“ koji će uputiti franšizu tamo gdje doista nikad nije kročila…
Dodatne opservacije:
Jedna od dirljivijih scena je konačna pomirba između Stametsa i doktora Culbera. Iako je Stamets toga nesvjestan, jer je tijekom bitke ozlijeđen i završio u komi, čini se da Culber po svemu sudeći ostaje na Discoveryju.
Scene bitke bile su spektakularne i pune odličnih vizualija. Ali ne možemo se oteti dojmu da Kontrola koristi pogrešnu taktiku misleći dvodimenzionalno. Možda je to razlog zbog kojeg mu treba baza podataka Sfere?
Ovo je i prva epizoda „Discoveryja“ u kojoj smo imali prilike vidjeti kultni Jeffrey’s tube. I to s Tilly u ulozi inženjera?
Čini se da je Nhan izbjegla subinu redshirta. Zapovjednicu osiguranja Discoveryja zadnji smo put imali priliku vidjeti kako leži na podu nakon borbe s Kontrolom. Ali sumnjamo da je to i posljednji put.
Savjet Burnham Spocku da nađe osobu suprotnu njegovom karakteru, aludira na njegovog budućeg zapovjednika i prijatelja Jamesa T. Kirka, ali i doktora McCoyja.
Iznenadila nas je pojava robotskih dronova na Enterpriseu. Oni su novi dodatak kanonu. Ali i realističan dodatak, jer iz današnje perspektive to je logičan izbor.
Po prvi puta imali smo priliku vidjeti klingonski brod koji je u samoj premijeri serijala, tijekom bitke kod Binarnih zvijezda prepolovio nesretnu USS Europu.
Također ovo je bila prilika da vidimo tradicionalni izgled klingonskog mosta, kao i neke tradicionalne i bolje prepoznatljive Klingonce oko L’Rell.
Finale prve sezone završilo je u Parizu, glavnom gradu Federacije. Sjedište Zvjezdane flote, viđeno u prijašnjim serijalima i filmovima – San Francisco – imali smo priliku vidjeti u finalu ove sezone.
Posebno zanimljiv detalj je kultni Golden Gate most koji je popločen solarnim panelima u očitoj aluziji na klimatske promjene i sprječavanje iste.
Čini se da je Georgiou također završila u 31. stoljeću. Ovo postavlja pitanje o najavljenom spin-offu Sekcije 31, gdje bi Michelle Yeoh trebala igrati glavnu ulogu. Hoće li se spin-off odvijati u dalekoj budućnosti, ili će se agentica Georgiou nekako vratiti u prošlost i pridružiti Tyleru u vodstvu organizacije?
Jedan od malih ali odličnih detalja bio je zli smijeh agentice Georgiou tijekom eliminacije Lelanda/Kontrole. Ova sezona humanizirala je Georgiou, ali ne smijemo zaboraviti da je ona ipak bivši MU despot.
Potvrđeno je da je ime Number One – Una – ime ustanovljeno u beta kanonu Treka.
„Discovery“ se vraća s trećom sezonom, ali najvjerojatnije tek 2021. godine. Srećom, već u prosincu očekuje nas povratak u nešto bližu budućnost s još nenaslovljenim Picard serijalom. Snimanje je počelo jučer, te se zaista veselimo povratku Jean Luca-Picarda, i možebitnim referencama na „Discovery“.
The post Signali s posljednje granice #2.14: Povratak u budućnost appeared first on Inverzija.