Signali s posljednje granice #2.13: Kocka je bačena

Nakon cijele sezone u kojoj smo se pripremali za konačni obračun, stigli smo i do finala. Točnije, prvog dijela finala koji bi mogao potpuno promjeniti Star Trek: Discovery kakav znamo. Promjena koja će, nadajmo se, pomoći serijalu, koji je u neprestanom konfliktu sa samim sobom. To se moglo najbolje vidjeti ovog tjedna. Such Sweet Sorrow, bila je epizoda nabijena emocijama, i melodramatikom, ali dobro odglumljene scene ipak nisu uspjele zasjeniti neke od sad već stalnih problema serijala – zbrzani tempo radnje, koji je ostavio brojna pitanja neodgovorena, te problematične nelogične odluke pojedinih likova, kao i nekozistentnost radnje koja je rezultirala rupama u istoj.
Evakuacija…
Radnja epizode nadovezuje se na finale prošle, gdje je donesena odluka da se Discovery samouništi, i tako spriječi pobunjeni AI Sekcije 31 – Kontrolu – u preuzimanju vitalnih podataka s antičke sfere. U ovome planu, saveznik je USS Enterprise, koji bi trebao poslužiti kao privremeni dom posade Discoveryja, ali i obrana od brodova Sekcije 31. Ovdje se postavlja i prvi problem epizode, budući da nije objašnjeno kako je Enterprise uopće došao na mjesto sastanka. No ne može se poreći da je scena evakuacije dobro izvedena, i veoma uvjerljiva, od posade koja uzima najvažnije stvari iz svojih kabina, Pikea koji poput pravog kapetana stojički nadzire s mosta, do nekih zaista spektakularnih i pomalo neočekivanih rješenja poput preklopnog hodnika koji povezuje dva broda. Za to vrijeme, Burnham ne može odoljeti iskušenju, te i ona odlučuje dodirnuti vremenski kristal, koji je „nagrađuje“ vizijom užasne budućnosti, gdje glavna junakinja ima priliku vidjeti kako će ovaj plan poći krivo, i rezultirati smrću svih članova posade, kao i uništenjem oba broda. Postavlja se pitanje da li je i ova budućnost, poput Pikeove, sada neizbježna? Pike je ipak svjesno odlučio uzeti kristal, i time si zapečatio sudbinu, dok ga je Burnham samo dodirnula, s ludilom kao jedinom mogućom osobnom posljedicom. S napuštenim Discoveryjem, Enterprise je sada jedini brod Zvjezdane flote koji se može suprotstaviti Kontroli. Naime, pobunjeni AI uspio se infiltrirati u Flotine komunikacije, te je tako onemogućio pojačanja.
Što nas dovodi na Enterprise, koji prvi put nakon premijere sezone, imamo prilike vidjeti iznutra. Do sada smo vidjeli brod izvana, i to je onaj predivan brod, kojega se svaki fan dobro sjeća, prikladno modificiran za „Discovery“ eru. No, malo nas je očekivalo da će biti predivan i iznutra. Jer dok admiralica Cornwell, Pikeu prepušta zapovjedništvo (postavlja se pitanje kada je napustila Discovery), možemo vidjeti i redizajn kultnoga mosta. Koji je fenomenalan, i za razliku od jednog drugog redizajna doista poštuje svoj izvornik. Od narančaste ograde, do tipki na konzolama, i stylish plastičnih stolica (kapetansku da ne spominjemo), Discoveryjev tim je ovdje odradio odličan posao. No koliko god ovaj redizajn bio dobro izveden, Enterprise smo imali priliku vidjeti samo nakratko (barem što se tiče ove epizode), budući da se titularni brod nije lako pomirio sa svojim uništenjem.
Jer na kraju odbrojavanja, ne događa se ništa, i zapanjeni Pike s ostatkom posade oba broda može samo promatrati kako Discovery i dalje pluta u svemiru. Problem postaje kompleksniji nakon što u pokušaju da uništi brod torpedima, Discovery diže štitove. Čini se da podaci sa sfere ne žele biti uništeni. Što je logičan slijed događaja, za ikoga tko je pozorno pratio radnju zadnjih nekoliko epizoda. I što postavlja novo pitanje (i novi problem) u epizodi u kojoj se emocijama pokušava zasjeniti osnovne probleme u pisanju radnje. Ako su naši junaci već imali prilike vidjeti da podaci sa sfere žele preživjeti, zašto su uopće napuštali brod? Istina, dobili smo spektakularnu scenu, ali kao i u prijašnjim slučajevima, završni dojam je podbacio. Tako cijela scena evakuacije postaje nepotrebna, i dojma smo da se mogla bolje iskoristiti, mada sa sličnim efektom, ovoga puta puno boljim. Zašto, naprimjer, posada nije pokušala razgovarati sa sferom, te objasniti situaciju. Ovo je ipak prije svega Star Trek.
…koja to nije
Nakon što je plan A propao, na inicijativu Burnham, posada se odlučuje za plan B, a to je – pripremite se – slanje Discoveryja i vitalno važnih podataka u budućnost! Postavlja se pitanje zašto je Burnham, a ne kapetan, ta koja je predložila ovakvu ideju. Kao i to da se posada (tj. dio posade) vratila na Discovery, dok su štitovi i dalje bili podignuti? Plan je u osnovi jednostavan, iako bi mogao imati dalekosežne posljedice, još neviđene u Treku. Potrebno je napraviti novo odijelo za putovanje kroz vrijeme, a budući da odijelo funkcionira samo s određenim DNK, Michael Burnham će biti ta koja će pilotirati. I tako se pokazuje da smo bili u pravu, i kad nismo bili u pravu. Jer Crveni anđeo je ipak Michael Burnham. Burnham će otvoriti crvotočinu, kroz koju će onda proći Discovery i tako zauvijek onemogućiti Kontrolu u preuzimanju podataka, i njegovoj evoluciji.
Da je Burnham Crveni anđeo sugerira i Spock, budući da znamo da njena majka nije poslala signale, kojih je zasad samo četiri (od sedam). Zato nikoga ne iznenađuje, kada se u trenutku ovog „otkrića“, pojavljuje i peti signal, i to ni više ni manje nego nad planetom Xahea, kojeg će se pažljivi gledatelji prisjetiti iz „Short Trek: Runaway“. Prikladno, ovo je planet, kojim vlada kraljica Me Hani Ika Hali Ka Po, Tillyjina prijateljica, i jedina osoba koja je u stanju pomoći u izradi odijela. Očekivano, Tilly je sretna (presretna) da će ponovno sresti svoju prijateljicu, dok ostatak posade pokušava shvatiti što se točno događa, jer je zastavnica zataškala ovu avanturu. Uz pomoć Po, i dosta technobabblea, te umove Spocka i Jett Reno, problem je riješen, te Burnham ima potrebni i funkcionalni kristal. No, postoji problem. Naime, budući da će kristal nakon uporabe biti uništen, ovo je put u jednom smjeru. Ako Burnham prođe kroz crvotočinu, ona se neće moći vratiti iz budućnosti, nikad.
Karta u jednom smjeru
Ovo je trenutak u kojem “Such Sweet Sorrow” konačno (i prijeko potrebno) usporava i omogućuje trenutak za refleksiju. Iako bi ovaj slijed događaja mogao riješiti niz problema vezan za kanon i kontinuitet, za razliku od klasičnog Treka, „Discovery“ je primarno karakterna drama, što se najbolje vidi u liku Michael Burnham. Već smo se navikli (a Spock je to dodatno istaknuo), da je Burnham uvijek (i često iritantno) spremna da preuzme odgovornost. Tako da njena odluka, da, svjesna velikih uloga, svejedno krene na put u jednom smjeru, ne iznenađuje. Burnham se odlučuje na odlazak u daleku budućnost, i to na Teralysium, planet koji je bio utočište njene majke, bez napredne tehnologije, te time i mjesto na kojem može izbjeći Kontrolu. U još jednom zaokretu od klasičnog Treka, umjesto uobičajenoga govora inspiriranog načelima Zvjezdane flote, Burnham se odlučuje za jednostavno i osobno „volim vas“, svim okupljenim kolegama na mostu.
Ovo je samo početak emotivnog (možda i previše emotivnog) segmenta, jer se ubrzo otkriva, da Burnham neće sama podnijeti svoju žrtvu. U njenoj misiji pridružit će joj se njeni najbliži prijatelji i kolege od kojih bi to očekivali, poput Sarua, Tilly ili Stametsa; ali i likovi čije nam je odluke pomalo teško shvatiti, budući da Burnham poznaju kratko vremena, a što je puno važnije, u prethodnim epizodama nismo imali prilike vidjeti da imaju neku posebnu vezu (Detmer, Owosekun, Reno, samo su neki od njih). Također, koliko smo imali prilike vidjeti, Burnham se nije pokazala kao vođa kojeg bi slijedili u pakao. Svjesni smo da su ovo (manje-više) glavni likovi u seriji, ali ova odluka je i dalje pomalo čudna, i dodatno umanjuje završni dojam. Posebno je zanimljivo da se Tyler, koji je najbliži Burnham, odlučio ne pridružiti ovoj misiji, već da ostane agent Sekcije 31. Još je zanimljivije da se Spock također pridružio misiji. Opet, ovo ima logike, jer smo vidjeli da su Vulkanac i njegova polusestra zatoplili odnose. S druge strane ovo postavlja pitanje koliko dugo će boravak u budućnosti trajati, jer svi znamo da će Spock nastaviti služiti pod Pikeovim zapovjedništvom, te se kasnije pridružiti Kirku u petogodišnjoj misiji. Vjerojatno je ovo pokušaj zavaravanja od strane scenarista, te će Spock zbog nekog razloga biti prisiljen napustiti Discovery u zadnji čas.
Situacija postaje još emocionalnija dok gledamo članove posade kako se videoporukama opraštaju sa svojim najbližima, koje vrlo vjerojatno nikada više neće vidjeti. Čak i Georgiou pokazuje svoju emocionalnu stranu, kad se na svoj način oprosti s Burnham, upozorivši je još jednom da je ovo „glup“ čin, nekog tko ima „kompleks mučenika“. No jedan od neočekivanih, i veoma bizarnih trenutaka događa se kad na Discovery dođu ni više ni manje nego Burnhamini „roditelji“. Na početku epizode imali smo priliku vidjeti kako je preko katre, Sarek vidio opasnost u kojoj se nalazi Burnham. A sama scena dala je onaj osjećaj finalnosti, i priliku da se Burnham prikladno oprosti s nekima od najvažnijih osoba u svom životu, pogotovo s Amandom. No iako je gluma na razini, a scena odiše emocijama, ne možemo se oteti dojmu da nešto ovdje ne štima.
Ako je Sarek znao gdje je Burnham, i razinu opasnosti, zašto nije informirao Zvjezdanu flotu. Ili barem vulkansko zapovjedništvo? I kako se njegov brod probio kroz blokadu Kontrole, čiju flotu minute dijele od lokacije Discoveryja. Možda je moguće da je ipak napravio nešto, i da ćemo to vidjeti u idućoj epizodi, ali i dalje ova scena izgleda forsirano. Jer u najgorem slučaju, Sarek je mogao iskoristiti svoj diplomatski utjecaj, i rekvirirati bar jednu krstaricu…
Nakon što Enterprise stigne na lokaciju Discoveryja, Pike se pozdravlja s onima koji će uskoro krenuti u povijesnu misiju. Ovdje još jednom imamo priliku vidjeti kontrast između Burnham, lika koji je forsiran, i koji definitivno nije (bar u ovom trenu) materijal za vođu, i Pikea, vjerojatno najboljeg lika ove sezone. Njegov govor o hrabrosti, časti, koje je i osobno pokazao tijekom svog sudbonosnog izbora, je govor kapetana Zvjezdane flote, koji pokazuje veličinu Pikea kao vođe. Zato je i odgovor posade očekivan, dok salutiraju kapetanu koji se vraća na Enterprise.
Na samom kraju, Discovery očekivano upada u neočekivani problem. Vremenski kristal se ne puni dovoljno brzo, te Reno volontira da nastavi raditi na kristalu, bez zaštite, čime riskira ludilo uzrokovano vizijama… istom vizijom koju je vidjela Burnham, koja završava uništenjem Discoveryja i Enterprisea, te pobjedom Kontrole. Ovo daje priliku za posljednji pozdrav u seriju obilježenoj pozdravima, između Reno i Stametsa, na njihov poseban profesionalno-rivalski način. Istovremeno, zlosutno daje naslutiti da bi Reno mogla herojski nastradati u idućoj epizodi. Problem s kristalom je izbio u najgore moguće vrijeme, budući da je vrijeme isteklo, a posada, pod vodstvom Sarua, može samo zapanjeno gledati dok se zaslon puni brodovima Sekcije 31. Kocka je bačena.
Rastanak (ni)je tako slatka tuga
Najveći problem “Such Sweet Sorrow” je njen format. Početno je zamišljeno da će ovo biti zadnja epizoda, koja je potom dobila produžetak koji gledamo sjedeći tjedan. Zato je završni dojam onaj nepotpunosti, jer nešto očito fali. Unatoč tome, ovo je bila solidna epizoda, koja nam je dala nekoliko zaista dobrih trenutaka vezanih za određene likove. Tu bi izdvojili Pikea, gdje je rastanak zaista bio slatka tuga. Mount je izvrsno odglumio ovog kultnoga lika, te se time pridružio panteonu kapetana Zvjezdane flote i to potpuno zasluženo. Bilo bi prava šteta ako ne bi dobio priliku za spinoff, zajedno s odličnim Ethanom Peckom, i Rebeccom Romijn, koja je u samo dvije epizode pokazala da je u mogućnosti prikazati stoički lik Number One. Da bi želje mogle biti ispunjene sugerira informacija da je most Enterprisea novi set, a ne modificirani most Discoveryja.
Valja izdvojiti i glumce iz Discoveryja. Doug Jones je potvrdio da Saru zaslužuje kapetansku stolicu (strah je nestao nakon va’harai), iako zanimljivo, ova odluka nije donesena, te smo ostali u neizvjesnosti do iduće epizode. Anthony Rapp i Cruz Wilson, su također imali odličan moment, gdje Stamets i doktor Culber shvaćaju da je put naprijed najbolja moguća opcija, iako je vidljiv respekt između dvoje likova. Čak i pozadinski likovi, su imali lijepe i uvjerljive trenutke, dok su se opraštali sa svojim najmilijima. James Frain i Mia Kirschner su odlično odglumili i time spasili scenu koja jednostavno bode u oči. Izvrsna gluma više od same radnje, dala nam je osjećaj finalnosti, prije (vrlo mogućeg) novog početka.
No izvrsna gluma samo je dio onog što čini serijal dobrim. Drugi dio je radnja, i tu nažalost Discovery i dalje proganjaju početnički problemi. Ovo se najbolje vidi kod Burnham, koja unatoč naporima Soneque Martin Green i dalje ostaje (ironično) najslabiji lik serijala. Vulkanska scena odličan je primjer jer je jedini razlog za njeno prisutstvo potreba da se Burnham oprosti sa svojim „roditeljima“. Slična je scena s posadom koja se odlučuje pridružiti Burnham, gdje narativno, barem za pola časnika, nema razloga za takvu sudbonosnu odluku. I samo „otrkiće“ (koje to nije), da je Burnham Crveni anđeo, zaslužan za slanje signala, dodatno šteti liku, jer ispada da je ona skoro pa „božansko“ biće. U klasičnom Treku, njen odlazak, i njena žrtva, s Discoveryjem na autopilotu imala bi ogromni, i pozitivni učinak. No ovo je drugačiji format, i to se naravno neće dogoditi.
Ostaje nam iduća epizoda, i s njom obećavajući potencijal sljedeće sezone. Jer Discovery odlazi u (daleku) budućnost. I tamo bi po svemu sudeći mogao ostati. To bi bio najdalji vremenski period viđen u Treku, što bi scenariste oslobodilo limita kanona, i oslobodilo njihovu kreativnost. Koji oblik Federacija ima u tom vremenu i tko su joj neprijatelji,  a tko saveznici? Da li uopće Federacija postoji? „Discovery“ može otkrivati nove svjetove i nove civilizacije. Može se pridružiti Federaciji, a može promatrati stvari s distance, u tajnosti… potencijal je doista beskonačan. Pitanje je samo, hoće li ga kreativni tim „Discoveryja“ znati iskoristiti?
Dodatne opservacije:
U još jednom meta-komentaru koji odgovara na kritike fanova, Number One obavještava Pikea da je njegova ranija naredba o uklanjanju holouređaja uspješno provedena, i da više nikad neće biti holokomunikacije na Enterpriseu.
Discovery je skočio u orbitu planeta Xahea, dok je Enterprise upotrijebio klasični warp – u lijepoj paraleli starog i novog.
Nakon što je Georgiou obavjestila Pikea da je ona Terran iz MU, kapetan je na to namignuo. Znači li to da je Pike svjestan podrijetla agentice? I tko mu je to rekao?
Tyler je ostao kao agent Sekcije 31, ali ne bi nas čudilo da je kontaktirao Klingonce i da vidimo L’Rell i D7 u finalu. Ili je Kontrola infiltrirala sve komunikacije?
Nakon crvenog singala u orbiti Xahee, ostala su još dva signala.
Povratak Po nadovezao se na „Short Trek: Runaway“, dok su se događaji iz epizode s Kaminarom nastavili na „The Brightest Star“. Sudeći po planu za odlazak u daleku budućnost, mogli bi vidjeti vezu sa „Calypso“, gdje je Discovery završio u misterioznoj karanteni u nebuli, s posadom koja je napustila brod, i gdje je brodski kompjuter evoluirao u AI Zoru.
The post Signali s posljednje granice #2.13: Kocka je bačena appeared first on Inverzija.