SADRžAJ
Pored reke, koja je granica Grčke prema ondašnjoj Bugarskoj, hoda kolona izbeglica, tek pristiglih posle celomesečnog karantina u Solunu. To su imućni Grci, koji su bežeći od Boljševičke revolucije u Odesi, zaklon potražili u matici. Spiros i Danae vode dvoje dece između sebe: sina, petogodišnjeg Alexisa i trogodišnju Eleni. Čim priđu reci, i kad ih lokalno stanovništvo priupita ko su, posle osnovne priče, Spiros, brže bolje kaže: devojčica, Eleni, nije naša ćerka. Našli smo je pored tela njene mrtve majke, bežeći da se ukrcamo na poslednji brod koji je krenuo put Grčke. I to što, kao mala, stalno poseže za Alexisovom rukom, pokazuje upravo neverovatnu odanost, koje će njih dvoje razviti jedno prema drugom...