Kerep na Gacki

SADRžAJ

U naslijeđu čovječanstva sačuvana su i znanja koja više nemaju praktičnu korist i uporabu, pa stoga mislimo da nam više ne trebaju. Ali, što bi se dogodilo da struje i nafte odjednom nestane?
Pojedini stanovnici doline rijeke Gacke, u Lici, gorskoj regiji u središnjoj Hrvatskoj, još se uvijek sjećaju kako su nekoć, do sredine 20. stoljeća, kerepili i vukli kerepe rijekom do pilane. Kerepiti znači skupiti nešto na hrpu, pa u tom smislu riječi kerep može označavati i splav. Radilo se o transportu trupaca rijekom Gackom, za potrebe pilana. I cestom su se trupci mogli prevoziti, no rijekom ih se odjednom moglo prevesti puno više, a lokalni stanovnici - koji su si tim poslom nadopunjavali mršavi kućni budžet - bili su plaćeni prema prevezenom broju kubika drva, pa im se stoga transport rijekom više isplatio. Zadnje kerepljnje i vuča trupaca rijekom obavljeno je 1958. godine, nakon čega je transport cestom, koji je i dotad za radnike bio lakši, postao i rentabilniji.
A onda je, 50 godina kasnije, ponukana znanjem, ali i voljnošću nekolicine lokalnih stanovnika, došla ekipa Hrvatske televizije, sa željom da snimi kompletnu rekonstrukciju tog gotovo već zaboravljenog tehničkog umijeća - od rušenja stabla na starinski način, do kerepljenja i prevoženja trupaca sastavljenih u splavi, rijekom. I tako je kerep ponovo zaplovio Gackom...