Glasna šaputanja

SADRŽAJ

Drama. Dobre prijateljice Karen Wright i Martha Dobie, koje žive zajedno, vlasnice su i voditeljice internata za djevojčice. Karen je zaručena sa liječnika Joea Cardina, dok Martha nema mladića. Jedna od njihovih štićenica, razmažena i pakosna Mary Tilford, optuži ih za međusobne "neprirodne", tj. lezbijske sklonosti. Maryna baka, gđa Amelia Tilford, kojoj je Mary povjerila "tajnu" a koja je inače Joeova rođakinja, proširi tu vijest u maloj zajednici, i istog dana Karen i Martha ostaju bez svih svojih štićenica. Joe je uvjeren u neistinitost Marynih optužbi, ali s vremenom se i on koleba...

To je druga filmska verzija istoimenog kazališnog komada ugledne američke dramatičarke Lillian Hellman, koju potpisuje jedan od najvećih autora klasičnog Hollywooda, William Wyler (Jezabel, Najbolje godine naših života, Prijateljsko uvjeravanje, Velika zemlja, Ben-Hur). Wyler je 1936. režirao i prvu verziju nazvanu "Njih troje", sugestivan film kojim, međutim, nije bio zadovoljan jer je u skladu s ondašnjim vremenom morao cenzurirati predložak. No "Njih troje" bio je njegov prvi kritičarski uspjeh, kojim je trasirao put k statusu društveno najangažiranijeg i najkritičnijeg autora među holivudskim velikanima. Početkom liberalnih šezdesetih, 25 godina kasnije, Wyler je mogao biti puno vjerniji predlošku Lillian Hellman pa je "Glasna šaputanja" postao prvi holivudski film koji eksplicitno razmatra 'lakšu' stranu homoseksualne problematike, tj. lezbijstvo. Nekoliko godina kasnije, krajem šezdesetih, uslijedit će radikalnije tematiziranje lezbijstva u filmovima "Lisac" Marka Rydella i "Ubijanje sestre George" Roberta Aldricha. "Glasna šaputanja", kao i svi Wylerovi filmovi, odlikuje se tematskom ambicioznošću, psihološkom uvjerljivošću, glumačkom suverenošću (S. MacLaine nominirana je za Oscara kao najbolja epizodna glumica, zatim crno-bijela fotografija, scenografija i kostimografija, te zvuk) te rafiniranim i izražajnim vizualnim stilom. Pokazuje, za ono doba, izvanredno razumijevanje za lezbijske sklonosti, a ponajprije afirmira slobodu duha i žensku samostalnost, koju se u ono vrijeme tek trebalo izboriti. Nije naodmet spomenuti da Wyler iznimno vjerno prikazuje i dječju psihu, odnosno mogućnost djeteta da počini zlo, što je u današnje vrijeme nevjerojatne idealizacije djece postalo svojevrsnim tabuom.