Bezbrižni život

SADRžAJ

Markantni odvjetnik Stephen Arden (R. Bellamy) ludo je zaljubljen u privlačnu radijsku pjevačicu Amandu Cooper (G. Rogers), plahu i hirovitu djevojku koja je već treći put prekinula njihove zaruke. Zabrinut takvim razvojem situacije i vođen željom da kod Amande razbije strah od ulaska u brak, Stephen se za pomoć odluči obratiti svom prijatelju, psihijatru Tonyju Flaggu (F. Astaire). Kad pri prvom telefonskom razgovoru s Tonyjem od njega čuje da su sve žene nestabilne i razmažene, Amanda isprva pomisli da je riječ o šarlatanu. Ipak, kad Tony ubrzo na njoj odluči isprobati novu metodu liječenja, koja uključuje i jedenje egzotične hrane te kombiniranje krastavaca s mlijekom, njihov će se odnos početi razvijati u neočekivanom smjeru. Tonyjev tretman u Amandi probudi podsvjesna maštanja i snove, te se ona uskoro zaljubi u psihijatra. No on njezine osjećaje pripiše odnosu pacijentice prema liječniku, te zbog prijateljstva sa Stephenom odbije Amandinu ljubav. A da bi bio siguran da će tretman u potpunosti uspjeti, Tony odluči Amandu hipnozom navesti da zavoli Stephena a zamrzi njega...
Godine 1939. nominirana za Oscara u kategorijama najbolje izvorne pjesme, scenografije i glazbe, dinamična, lepršava i zabavna romantična mjuzikl screwball komedija redatelja Marka Sandricha ("Veseli razvod", "Holiday Inn", "Top Hat") još je jedan od osam zajedničkih projekata glasovitog plesno-glumačkog para Astaire ("Berkleyevi s Broadwaya", "Smiješno lice") i Rogers ("Romansa na Manhattanu", "Majmunska posla"). Posrijedi je djelo realizirano godinu dana nakon komercijalno razmjerno neuspješnog filma "Zaplešimo" također u Sandrichevoj režiji, ostvarenja nakon kojeg su se Astaire i Rogers isprva odlučili razdvojiti na duže vrijeme, da bi se naposljetku ipak predomislili te ponovno udružili snage. Usmjeren više u smjeru screwball komedije nego tipičnog Astaire-Rogers projekta, ovaj film nudi zapletom jednostavnu, energično režiranu, stiliziranu i vrlo atraktivno koreografiranu no ne i pretjerano duhovitu priču, čijem šarmu i gledljivosti pridonose i četiri mjuzikl-segmenta za koje je najznačajniji Oscarom ovjenčan skladatelj i tekstopisac Irving Berlin ("Uskršnja parada", "Dosje Valachi", serija "Zona sumraka"). Iako se na priči oskarovca Dudleya Nicholsa ("Potkazivač", "Poštanska kočija") i Hagara Wildea ("Silom dadilja", "Bio sam ratna nevjesta") temeljen scenarij Allana Scotta ("Vrijeme svinga", "Imitacija života") i Ernesta Pagana ("Živahna dama") spretno poigrava motivima psihoanalize, gledatelji su donekle hladno dočekali ovaj film, ponajviše iz razloga jer je suradnja Freda i Ginger već zapala u određenu rutinu i predvidljivost. U sporednim ulogama nastupaju R. Bellamy ("Neugodna istina", "Njegova djevojka Petko") i J. Carson ("Arsen i stare čipke", "Mačka na vrućem limenom krovu"), a vrijedi spomenuti da je film prvotno trebao biti realiziran u tada vrlo svježem Technicoloru, od čega se naposljetku ipak odustalo.