The Cars That Ate Paris

SADRžAJ

Arthur Waldo (T. Camillery) i njegov brat George (R. Scully) voze se australskom provincijom u potrazi za poslom. Tijekom noći George izgubi kontrolu nad vozilom i automobil se surva s litice. Arthur se probudi u bolnici gradića Parisa gdje dozna da mu brat nije preživio nesreću. Mještani su organizirali sprovod, a ljubazni gradonačelnik (J. Meillon) pozove Arthura da boravi kod njega dok se ne oporavi. Kad se uskoro osjeti spremnim za odlazak, Arthur otkrije da mu ustvari nitko ne dopušta da napusti grad. Ceste blokiraju neobuzdani mladići u oronulim automobilima, a gradonačelnik ga na lijep način pokušava uvjeriti da mu je bolje ostati. Čak mu je pronašao i posao u bolnici. Prvoga dana na poslu Arthur dozna da je doktor (K. Miles) sklon provoditi neobične eksperimente na pacijentima, a šećući gradom otkrije da česte nesreće koje se događaju u gradskoj okolici nisu slučajne. Uznemiren zbog toga i u strahu za vlastiti život pokuša pobjeći iz sablasnog gradića...
Peter Weir, jedan od velikana kako holivudske, kao i australske kinematografije, ima impresivnu filmografiju koja među ostalim uključuje "Galipolje", "Svjedoka", "Društvo mrtvih pjesnika" i "Trumanov show", ostvarenja koja redovito karakteriziraju ozbiljni tonovi i zahtjevna tematika. Stoga može iznenaditi činjenica da film "Automobili koji su pojeli Pariz" također pripada toj filmografiji. Riječ je o jednom od prvih Weirovih filmova kojim je podjednako privukao pažnju i publike i kritike. Ono što iznenađuje su žanrovske odrednice toga filma - to je horor s komičnim, ako ne i parodijskim, elementima. Napisavši scenarij prema priči koju je osmislio s Keithom Gowom i Piersom Daviesom, Weir je radnju ovoga filma smjestio u australsko zaleđe, u vrijeme koje bi se moglo protumačiti i kao (ondašnji) prezent, ali i kao kakva postapokaliptična budućnost. U svakom slučaju, mještani grada iz naslova funkcioniraju prema civilizacijskim odrednicama očito primjenjivim samo u njihovoj sredini. Gradski se budžet puni novcem zarađenim od prodaje rezervnih auto-dijelova, a konstantan priljev tih dijelova osigurava se namjernim izazivanjem prometnih nesreća. Naravno, "Automobili koji su pojeli Pariz" nije ni obična crna komedija ni klasični horor, riječ je o kultnom ostvarenju mladog i nadasve talentiranog redatelja koji kroz prikaz ekscentričnih likova i njihova pomaknutog, zastrašujućeg i luckastog svijeta parodira ljudsko društvo, ali prvenstveno manifestira osebujni autorski senzibilitet.