Božja ruka

SADRžAJ

Negdje u Nazaretu skupina djece naoružane noževima progoni Djeda Božićnjaka, koji strada od uboda noža naslonjen na stablo. Dok se nekoliko susjeda žestoko svađa oko beznačajne stvari, jedan palestinski par se sastaje u automobilu. Muškarac (E. Suleiman) napuše crveni balon s likom Yassera Arafata te ga s djevojkom (M. Khader) pusti da poleti blizu granične kontrolne točke. Nakon što ugledaju balon, izraelski vojnici isprva žele pucati po njemu, no onda se na zahtjev jednog od njih predomisle. Zahvaljujući nastaloj zbrci, mladić i djevojka uspijevaju prijeći kontrolnu točku, a balon nastavlja let preko Jeruzalema, da bi se naposljetku zaustavio na kupoli muslimanskog vjerskog hrama. Kad se jedan turist izraelskom policajcu obrati za pomoć u snalaženju, ovaj kao svog pomoćnika angažira zarobljenog Palestinca s povezom preko očiju, kojeg dovede iz policijskog vozila. Sljedećeg jutra skupina Izraelaca uvježbava neobičnu plesnu točku s oružjem u rukama, a tim oružjem gađaju kartonske mete dizajnirane prema likovima palestinskih žena...
Izvrsna satirična ratna drama scenarista i redatelja E. Suleimana (7 dana u Havani) 2002. je s uspjehom prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, gdje je ovjenčana Nagradom žirija i nagradom međunarodne kritike FIPRESCI, a na dodjeli Europskih filmskih nagrada iste je godine ovjenčana nagradom Screen International. Riječ je o inteligentno koncipiranom, vrlo intrigantnom, energično režiranom i izuzetno duhovitom ostvarenju gotovo bez riječi, koje podjednako osvaja crnim humorom u kojem je naglasak stavljen na apsurd i grotesku, kao i razmjerno suptilnim ali više nego jasnim iznošenjem antiratnih stavova i političkih komentara. Autor Elia Suleiman je Palestinac i u tom su smislu njegovi antiizraelski sentimenti posve razumljivi, no njegovo je djelo idejno ponajviše usmjereno protiv rata, odnosno za zagovor mirnog i tolerantnog suživota dviju sukobljenih strana. Filmski humor najvećim dijelom izvire iz povremeno montipajtonovski efektnog i uspjelog eksploatiranja bizarnosti i nadrealizma kao prema redatelju najizraženijim obilježjima svakodnevnog terora koji Palestinci podnose na kontrolnim točkama. Vrijedi spomenuti i da je film zbog svog neuvijenog političkog angažmana u vrijeme premijere izazvao i određene kontroverze, a navodno je propala i nakana utjecajnog producenta Humberta Balsana (Zbogom Bonaparte, Alexandria...New York) da ga 2002. progura kao palestinskog kandidata za Oscara.