SADRžAJ
Što kad bi smrt uživo na televiziji postala zabava? Pokus iz 60-ih pokazao je da je većina ljudi spremna dati drugom čovjeku elektrošokove ako to od njih zatraže autoriteti, a taj je pokus u ovom filmu pretvoren u natjecateljski TV-show.
Što ako bi smrt uživo na televiziji postala zabava? 1961. godine psiholog Stanley Milgram proveo je slavni pokus kako bi otkrio do kojih su granica ljudi spremni ići slušajući naredbe. Milgram je angažirao četrdeset dobrovoljaca i rekao im da moraju subjektu postaviti niz pitanja, a ukoliko dobiju netočne odgovore, moraju mu zadati električni šok jačine od 15 do 450 volta. Milgramovi nalazi pokazali su da su uz minimalan poticaj dobrovoljci bili spremni zadavati strujne udare svomu subjektu sve dok ovaj ne bi vrisnuo od boli i onesvijestio se, ako su vjerovali da se to od njih očekivalo i da će netko drugi umjesto njih odgovarati za nanošenje ozljeda. Osoba koja je dobivala električne šokove bila je glumac koji se samo pretvarao da pati, a oprema je bila lažna, no dobrovoljci su to saznali tek poslije. Redatelj Christophe Nick baca novo svjetlo na Milgramov pokus u dokumentarcu IGRA SMRTI. U Nickovu filmu pokus poprima oblik natjecateljskog TV-showa u kojem dobrovoljci trebaju kažnjavati natjecatelja kako bi osvojili novčanu nagradu. Koliko su boli obični ljudi spremni nanijeti neznancu u svrhu poštivanja pravila i samo kako bi se show nastavio? Hoće li prestati prije nego što bude prekasno?