SADRžAJ
Franck Verdeau 22-godišnji je nadareni pariški student koji preko ljetnih praznika dobiva priliku stažirati u tvornici u rodnom gradu, u kojoj je njegov otac, radnik na stroju, zaposlen već trideset godina. Poslodavci izvrsno prihvaćaju Francka i povjeravaju mu da među radnicima provede anketu o namjeri uprave da radni tjedan smanji na 35 sati. Radnici, a pogotovo vođe sindikata, jako su nepovjerljivi prema smanjenju radnog tjedna, bojeći se da će raditi kraće ali intenzivnije, te da će to biti izgovor za nova otpuštanja. Dobronamjerni Franck vjeruje svojim šefovima, nesvjestan da je njihova namjera doista otpustiti 'višak' radnika, uglavnom ljudi kojima treba samo dvije do pet godina do mirovine, među kojima je i njegov otac...
Tada 38-godišnji Laurent Cantet (afirmirao se već kratkim filmovima: za Tous à la manif iz 1994. dobio je Nagradu Jean Vigo) postigao je ovim prvim dugometražnim filmom uspjeh. Fino građene atmosfere, s izvrsnim Jalilom Lespertom u glavnoj ulozi, izrazite ljevičarske intonacije, film je oduševio najveći dio kritike i žirije mnogih festivala. Od nebrojenih nagrada kojima je ovjenčan izdvajamo samo one najvažnije: nagrada Europske filmske akademije za Europsko otkriće godine, César za najbolji debitantski film i najobećavajućeg glumca, Nagrada Louis Delluc za najbolji prvi film, nagrada u San Sebastianu za najboljeg novog redatelja, nagrada za scenarij u Solunu, razne nagrade u Amiensu, Buenos Airesu, Torinu. Imao je i američku distribuciju te zaradio stotinjak tisuća dolara, a spomenimo i da je u njegovoj produkciji, osim dominantnog francuskog učešća, svoj dio uložio i BBC. I drugi Cantetov film, "L'emploi du temps" (2001), koji otvorenije spaja tekovine egzistencijalizma i socijalni angažman, jako je dobro primljen: bio je nominiran za Europsku filmsku nagradu, nagrađen je Nagradom Don Quijote u Veneciji te nagradom FIPRESCI u Beču, a u američkoj je kino distribuciji zaradio gotovo pola milijuna dolara.
Fotografije
