SADRžAJ
Jedan od vjerojatno najkontroverznijih projekata nove hrvatske kinematografije, "100 minuta Slave" je hrabar autorski pomak u tretiranju biografskog filma u kojem se pomaklo od klasičnog prepisivanja životopisa i uronilo u pravu filmsku pustolovinu. Film se bavi životom gluhonijeme hrvatske slikarice Slave Raškaj koja je krenula učiti slikarstvo u Zagreb na nagovor skrbnika i tamo upozna svog učitelja, slikara Belu Čikoša. O Slavinom životu postoji malo vjerodostojnih izvora, više su prisutni različiti navigacijski pristupi povjesničara i društva tog doba kojem Slava u svakom slučaju nije pripadala. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće biti žena, umjetnik i pri tome gluhonijema bili su smrtni grijesi, no Slava je uspjela svojom animalnom energijom izboriti mjesto u prijetvornim umjetničkim krugovima. No, kako to obično biva, ono što ju je najvjerojatnije uništilo jest nemoguća nesretna ljubav s njezinim mentorom Belom Čikošem. On nije posjedovao njezinu hrabrost da izguraju zabranjenu vezu već se na vrhuncu njihove romanse povukao, priklonio nepisanim društvenim zakonima tog doba, pobjegao od ljubavi. Njegov strah uništio je Slavu. Nevoljena i osamljena krenula je putem propasti... Slava je jedan od rijetkih individualaca u hrvatskoj kulturi, osoba koja će pokušati ostvariti svoj san bez obzira na društvo, masu i nepisane zakone ponašanja.
"100 minuta Slave" govori o ljubavi za koju se nije smjelo znati. Slava se u toj ljubavnoj vezi postavila najnevinije i najotvorenije i time postavila model ponašanja koji vrijedi i za današnje doba. Analizirajući njezin duh kroz sve godine koje su prošle, kroz sve "činjenice" koje su dopisane i biografije koje su izdane, autori filma su krenuli u prenošenje njezinog duha hrvatskoj publici.
