Medičijevi: Gospodari Firence

SADRžAJ

Sredinom 15. stoljeća bogati su bili nezamislivo bogati, dok su siromašni bili jadni i bijedni. Srednja klasa nije uopće postojala. Oni koji su bili rođeni bogati, bili su spremni učiniti ama baš sve da tako i ostane. Oni rođeni siromašni znali su da će i njihova djeca biti siromašna. Sve se to počinje mijenjati pojavom Giovannija de' Medicija. Sin firentinskog trgovca vunom oduvijek je želio da njegova djeca i djeca njegove djece žive boljim životom nego što je njegov. Giovanni postaje bankar i to ne bilo kakav - prvi bankar nikog drugog doli samog pape. Takav je položaj donio njemu i njegovoj obitelji golemo bogatstvo i nezamislivu moć. No mnogo je važnije da je papa obznanio da se bankarske usluge kakve pruža Medici ne smatraju lihvarenjem, što se dotad smatralo velikim grijehom. Uslijedile su radikalne promjene. Prvi put u povijesti mlađe su generacije, prepune ideja i ambicija, mogle doći u posjed kapitala, što je značilo da mogu sanjati o boljem životu za sebe i svoju obitelj. To je bio svojevrstan začetak novog, modernog svijeta u kojemu danas živimo. Čak i da je to bio jedini doprinos Medicija, i to bi bilo dovoljno da odigraju jednu od najznačajnijih uloga u društvu onoga doba, no oni se nisu zaustavili samo na tome. Dok je u Firenci Giovanni širio svoj bankarski imperij, u Rimu su otkrivene ruševine iz antičkog doba. Umjetnici su ponovno počeli otkrivati svijet ljepote koji je stoljećima bio posve zanemaren. Giovanni, njegov sin Cosimo, i nadasve, njegov unuk Lorenzo Veličanstveni, postali su mecene velikih umjetnika koje su nadahnula novootkrivena blaga. Mnogi su tada smatrali da je njihova umjetnost skandalozna i poganska, ali ne i Medici, koji se pružali punu podršku najznačajnijim umjetnicima onoga vremena, poput Donatella, Brunelleschija, Botticellija, da Vincija i Michelangela, kao i brojnim drugima. To je bilo vrijeme rađanja onoga što danas zovemo renesansom, epohe najvećeg ponovnog rođenja umjetnosti koju je svijet ikada vidio.
Da bi ispričali cijelu priču o Medicijima, autori serije krenuli su od pretpostavke: povijest nam ne govori kako je Giovanni skončao, no u seriji je ubijen. Njegovi sinovi, Cosimo i Lorenzo, saznaju da im je otac otrovan, ali to zadrže za sebe.
Serija započinje Giovannijevom smrću te se pretvara u pravu kriminalističku priču kadru zaintrigirati i one gledatelje koje inače ne bi privukla saga o Medicijima. Tako se u radnju uključuju brojni sumnjivci iz redova plemstva, koji su s pravom smatrali da Mediciji ugrožavaju njihovu poziciju. Posebice su to bili konkurentski bankari i vjerski fanatici. Istodobno, serija je i uzbudljiva obiteljska drama. To je ujedno i priča o dvojici braće, Cosimu i Lorenzu. Giovanni je bio čvrsto odlučio od njih napraviti bankare. Lorenzo je zarana pokazao namjeru da to i postane, dok je Cosimo želio postati umjetnik. Usprkos tome, Giovanni je odlučio da ga na čelu banke naslijedi Cosimo, a ne Lorenzo.
Cosimo shvaća da, ako želi činiti dobro, katkada mora činiti i loše stvari. To ga saznanje navodi da počini mnoga moralno upitna djela kako bi zaštitio interese obitelji, uključujući i ubojstvo. Naposljetku, kada govorimo o makijavelizmu, neizbježno je referirati se na Medicije, budući da je Machiavellijev "Vladar" nadahnut životom Lorenza Veličanstvenog. Dio Giovannijevog plana bilo je i povezivanje s uglednim plemićkim obiteljima, i to ženidbom njegovih sinova. Zbog toga je Cosimo bio prisiljen žrtvovati svoje snove i oženiti se groficom Bardi, nasljednicom iz osiromašene plemićke obitelji. Iako nije voljela svog muža, grofica se pokazala kao oštrouman i odan saveznik, pomažući Cosimu da sačuva obiteljski ugled i položaj unatoč brojnim napadima, epidemiji kuge i unutarnjim sukobima. A nakon što se Cosimo vrati iz progonstva u Veneciji i sa sobom dovede sluškinju Maddalenu, svoju ljubavnicu, grofica proguta ponos te prima tu ženu u svoj dom.