Nedjeljom ujutro, subotom navečer

Nedjeljom ujutro, subotom navečer je kvartovska komedija ne baš korektnog humora, ne baš tipičnih junaka i ne baš običnih situacija za koje je teško vjerovati da izvorište imaju u stvarnom životu, iako ga većinom doista imaju. Svaka od priča započinje u nedjeljno jutro u kojem zatičemo naše junake u neobičnim situacijama da bi se nakon toga vratili u subotnje kasno poslijepodne, večer i noć i otkrili koji je slijed događaja doveo do takve nedjeljne "posljedice". Na samom kraju svake epizode vraćamo se u nedjeljno jutro da bismo vidjeli rasplet priče. Serija je snimana od polovice travnja do kraja lipnja ove godine, a sve su lokacije izvorne i uglavnom smještene u Novi Zagreb u kojem se događa najveći dio radnje. Serija je podijeljena u 15 epizoda u trajanju od 26 minuta.

"Ovo je bila najgluplja ideja ikad..." ... rečenica je to koju bi u svakoj epizodi mogao izgovoriti barem jedan od četiri glavna junaka. No u trenutku kad je izgovori ili pomisli, obično je prekasno, posljedice spomenute ideje već su nastupile. Jel znaš ono kad je Hans gurnuo glavu u kontejner za boce? A Srbin prespavao u naplatnoj kućici? Kad je Sonja ostala cijelu noć zaključana na krovu? A Filip se probudio na klupici sa sjekirom iznad glave?

Put od nagluplje ideje do kvartovske legende je kratak. Ali za njega su potrebni određeni uvjeti. Kao prvo: kvart - sredina jasno omeđenih granica, koja ima vlastita pravila i zakone. Ali ne bilo kakav kvart, nego kvart u kojem nema ni kazališta ni kina ni kluba ni knjižnice ni sportskog centra ni glazbene škole ni aviomodelara ni mažoretkinja... ukratko, ničeg što bi najgluplju ideju ikad moglo sputati u nastanku i evoluciji. Ona najbolje uspijeva na mjestima kao što su birtija, kladionica, parkić, zidić, haustor te onima koje povezuje prijedlog "ispred" - ispred dućana, ispred zgrade, ispred kioska... To su, naime, mjesta koja potiču osobitu vrstu ljudske djelatnosti - dangubljenje. No to ne znači da se u kvartovsku legendu ulazi običnim dangubljenjem; za nju su potrebni junaci koji dangube kreativno.

A upravo su takvi junaci Sonja, Filip, Srbin i Hans. Četvorka je to u ranim dvadesetima, mnogi bi rekli - najboljim godinama. Ako i jesu u najboljim godinama, nisu baš rođeni u najbolje vrijeme i u najboljim okolnostima. Premda žive u kvartu u kojem se nema što raditi, u zemlji u kojoj se gotovo više i ne može raditi, s roditeljima koji su ili siromašni ili na privremenom radu u inozemstvu ili alkoholičari, glavni junaci nisu nimalo depresivni i ogorčeni. Previše su mladi da bi ih to moglo obeshrabriti, s previše smisla za humor da se iz toga ne bi sprdali i previše maštoviti da bi im to sputalo kreativnost. Njih četvero različitog su imovinskog statusa, obrazovanja, spola, dobi, nacionalnosti, seksualne orijentacije i alkoholne tolerancije, ali svima je zajednički višak vremena i maštovitosti.

Ali to još uvijek nije dovoljno da njihova najgluplja ideja postane kvartovskom legendom; za to su joj potrebni svjedoci. Ništa od svega ako u cijelu priču nisu uključeni i drugi stanovnici kvarta: Hansova baba iz Like čija su grešna zadovoljstva rakija, kompjutori i partizanski filmovi; predstavnik stanara Nedeljković koji je kasarnu JNA zamijenio neboderom; Goc koji drži kvartovsku birtiju, nježno zaljubljen u svoju djevojku i u rezultate na kladionici; gospodin Hofman i gospođa Lungić - umirovljenici koji postanu kroničari kvartovskih legendi; razni susjedi u rasponu od nevidljivih preko ispaljenih do onih na rubu živčanog sloma; policajci skloni lošem nogometu; klinci pred kojima je obećavajuća delinkventska karijera; smetlari s viškom samosvijesti i mnogi drugi.

Da rezimiramo: manjak sadržaja, višak maštovitosti te asistencija ostalih likova iz kvarta. A ni alkohol nije naodmet. I kad se sve to spoji, nastaje čarolija poput one u kojoj Hans odluči osvojiti djevojku knjigom, ali završi s glavom u kontejneru za boce.