See – mozaik prirodne ljepote i ljudske brutalnosti

Snimljena u predivnom okruženju Britanske Kolumbije, kanadske provincije locirane uz obale Tihog oceana, serija See na prvi pogled oduševljava epskim kadrovima koncentriranim na netaknutu prirodu. Američka SF serija producirana za platformu Apple TV+ sastoji se od osam epizoda, a svaka od njih može se pohvaliti s uloženih 15 milijuna dolara po epizodi (bar tako navode). Scenarist je Steven Knight, već dobro poznat po uspješnicama Taboo, Locke i Peaky Blinders, a u najnovijem projektu svakako se može pohvaliti mnoštvom interesantnih ideja.
Vrijeme odvijanja radnje je distopijska budućnost u kojoj je cijelo čovječanstvo svedeno na reliquiae reliquiarum od svega dva milijuna ljudi. Neimenovani virus poharao je naš predivan planet, a osim što je reducirao broj svjetske populacije, za sobom je ostavio kobne posljedice. Naime, svi koji su preživjeli potpuno su slijepi. Sljepoća se nasljeđuje od rođenja, tako da vid postoji samo kao mit, a izjednačen je s herezom. Svatko tko uopće pomisli na osjetila vida, osuđen je kao heretik, praktikant magije i živ spaljen na lomači.
Prijašnja tehnološka dostignuća totalna su nepoznanica, a ljudi žive u plemenskim zajednicama, uglavnom podijeljeni na ratnike i ratare koji su dijelom nomadi. Osvetoljubiva i nasilna kraljica Kane (Sylvia Hoeks) sije teror preko svog poslanika Tamacti Juna (Christian Camargo) koji u potrazi za hereticima okreće svaki kamen na koji naiđe kako bi uživao u prolijevanju krvi. Iako je uspostavljen gotovo feudalni sustav, serija se uglavnom koncentrira na Babu Vossa (Jason Momoa), vođu plemena Alkany. U nemogućnosti da stvori vlastite potomke oženit će se misterioznom došljakinjom Maghrom (Hera Hilmar) koja će mu podariti dvoje djece Haniwu (Nesta Cooper) i Kofuna (Archie Madekwe), no stvar će se zakomplicirati činjenicom da djeca posjeduju dar vida, i da im je pravi otac Jerlamarel (Joshua Henry), intrigantna ličnost čija se uloga sve više otkriva kako radnja napreduje.
Vremenski skok u kojem je 17 godina odrastanja uklopljeno u malo manje od tri sata gotovo se ne osjeti jer radnja teče fluidno i bez nepotrebnih upadica. Sa žarištem usmjerenim na samu vještinu preživljavanja prezentirani su nam interesantni kadrovi, tako između ostalog vidimo izuzetne ratničke vještine s obzirom na to da protagonisti ne vide, način sporazumijevanja i komunikacije koju su razvili te različite adaptacije prema okolišu u kojem se nalaze. Prezentiran nam je i neuobičajen način molitve koji prakticira aristokratkinja Kane, a korijene vuče iz hramske prostitucije drevnih civilizacija, pogotovo Babilona. Da ne spoilam, pogledajte!
Unatoč činjenici da ideje preživljavanja i adaptacije na novonastale uvjete gotovo uvijek imaju svoju publiku, nedostatak vida doista je dobro obrađen, no postoje neki dijelovi koji zaista djeluju neuvjerljivo. Ne mogu se oteti dojmu da ljudi sa zdravim vidom teško pogode metu, pa doista postaje smiješno kada to slijepi rade bez ikakvog problema. Na stranu da im neka druga osjetila nisu izoštrena, no, što je previše, previše je. Dvjestotinjak godina adaptacije čini mi se nije dovoljno. Tako u nekoliko kadrova svjedočimo bacanju lasa oko vrata bez ijedne greške, bacanju noževa bez greške i slično. Još jedan od nedostataka je manjak odgovora na pitanja koja postavljamo od samog početka serije. Koja je to katastrofa uslijedila, da je sljepoća postala nasljedna, i gdje je, s obzirom da se radi o budućnosti nestala sva ta tehnologija kojom se čovječanstvo služilo. S obzirom na budžet, zaslužili smo više osim nekoliko kadrova eksterijera/interijera u steampunk stilu.
Serija See ponudila je impresivne trenutke krhkosti ljudskog bića, ali i njegove supremacije. Likovi su obrađeni bez strogih pozitivno/negativnih polariteta što svakako utječe na vjerodostojnost i ne osjeti se plošnost. Radnja je u pojedinim momentima lagano razvučena, i čini se da je upala u kolotečinu, no u vrlo se kratkom vremenskom razdoblju događa paralelna radnja koja odvlači pažnju i vraća nas natrag na kolosijek. Prezentirane ideje nisu nove, ali su zasigurno inovativne i zapakirane u fascinantan vizualan stil. Upravo mi kroz glavu prolaze staze lavande u cvatu koje u moru sivila snimljenih kadrova daju izuzetnu živost, a putovanje protagonista prati umjereno dozirana glazba, dok vrlo često to budu originalni zvukovi prirode ili čovjeka (zvuk hodanja, disanja, udaranja štapom) što uz poprilično brutalne i eksplicitne scene dodatno diže autentičnost. Lokacija snimanja je za svaku pohvalu, pogotovo u širokim kadrovima, s povremenim fokusom na detalje drveća, mostova, plemenskih nastambi i slično.
S obzirom na to da je najavljena i druga sezona, očekujem korekturu spomenutih “grešaka”, i odgovore na pitanja postavljena od početka gledanja. Ono što svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo predstavljeno nam je kao daleko i strano, hoćemo li na taj način uvidjeti koliko smo zapravo u konačnici sretni? Ne znam, no seriju See svakako bih preporučio pogledati svima.
The post See – mozaik prirodne ljepote i ljudske brutalnosti appeared first on Inverzija.