OPIS
Mark Lewis je kamerman u ejdnom filmskom studiju. U slobodno vrijeme snima aktove koje ispod pulta prodaje novinskim agentima. Maxov otac bio je glasoviti znanstvenik koji se posvetio proučavanju psihologije straha, a njegov sin bio mu je pokusni kunić. Mark je odrastao u bolesnog čovjeka koji ima opsesivnu potrebu na da celuloidu zabilježi lice straha...
Film Peeping Tom počeo se prikazivati u britanskim kinima 1960. godine. Već
tjedan dana kasnije bio je skinut s repertoara nakon što ga je publika i kritika odbacila s
gnušanjem i prezirom, nazivajući ga [sadističkom ekshibicijom. Iako je film tada
doslovno okončao karijeru redatelja Michaela Powella, s vremenom je u kasnijim
kritičarskim revalorizacijama istican kao jedan od značajnijih britanskih filmova da bi
napokon stekao i kultni status. Film bi najvjerojatnije u prašini ležao zakopan i duže da
ga među prvima nije ponovo otkrio i nazvao remek-djelom renomirani redatelj Martin
Scorsese kasnih sedamdesetih godina. Film se odlikuje brilijantnom kamerom i režijom te
upečatljivom glumačkom izvedbom Carla Boehma, koji je postao najsimpatičniji
psihopat u povijesti kinematografije, paradoksalno ali uspješno prikazan kao žrtva, a ne
čudovište. Strah u očima odlična je studija voajerizma koja je u vrijeme svog nastanka
bila previše ispred svog vremena.
As a boy, Mark Lewis was subjected to bizarre experiments by his scientist-father, who wanted to study and record the effects of fear on the nervous system. Now grown up, both of his parents dead, Mark works by day as a focus-puller for a London movie studio. He moonlights by taking girlie pictures above a news agents shop. But Mark has also taken up a horrifying hobby: He murders women while using a movie camera to film their dying expressions of terror. One evening, Mark meets and befriends Helen Stephens, a young woman who rents one of the rooms in his house. Does Helen represent some kind of possible redemption for Mark - or is she unknowingly running the risk of becoming one of his victims?
Summary written by Eugene Kim {genekim@concentric.net}