Obitelj neznanaca

OPIS

Nakon sedam godina provedenih u zatvoru i burnih događaja iz prošlosti Max Monetti (R. Conte) vraća se svojoj braći Joeu (L. Adler), Pietru (P. Valentine) i Tonyju (E. Zimbalist, Jr.), vlasnicima velike banke koju su naslijedili od pokojnog oca Gina (E. G. Robinson). Max se prisjeća razloga zašto su se svojedobno sukobili i što se zapravo dogodilo njihovoj obitelji... Gino Monetti je beskrupulozni newyorški bankar upetljan u brojne sumnjive poslove i nimalo obziran prema četvorici svojih sinova. Trojica od njih - Joe, Pietro i Tony - odluče razvlastiti oca i poslati ga u zatvor. Kada im to napokon uspije, Gino na umoru zatraži od četvrtog sina Maxa da im se osveti...
Godina 1949. bila je veoma uspješna za holivudskog redatelja Josepha L. Mankiewicza. Režirao je film koji će mu donijeti prvog Oscara (Pismo trima ženama), a na Međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu predstavio se dobro primljenom dramom "Obitelj neznanaca" koja će glavnom interpretu Edwardu G. Robinsonu (Otok Largo, Crni utorak) priskrbiti nagradu za najboljeg glumca na festivalu. Snimljena prema bestseleru "I'll Never Go There Any More" Jeromea Weidmana, Mankiewiczeva je drama zapravo obiteljska saga o bankaru Monettiju koji svoju četvoricu sinova drži u ekonomskoj ovisnosti gradeći silno bogatstvo na malverzacijama. Kada ga one napokon odvedu u zatvor, Monettijevi će se sinovi sukobiti oko vjernosti ili izdaje oca. Izvrsno profiliranih likova smještenih u milje newyorških Italoamerikanaca, i Weidmanov roman i njegova prilagodba u Mankiewiczevoj režiji nude niz spletki i nadmudrivanja, ali i uvjerljiv prikaz jednog vremena i prostora - međuratne Amerike u kojoj su cvale poslovne špekulacije, a bogatili se ljudi krajnje sumnjivog morala. Uz sjajnog Robinsona u zasigurno jednoj od najboljih uloga u karijeri u filmu glume i Richard Conte (Whirlpool) kao Monettijev sin Max, te oskarovka Susan Hayward (I Want to Live!) u uistinu spektakularnom izdanju Maxove djevojke Irene. Noirovskog ugođaja i stilizirane fotografije, Mankiewiczev film nije doduše među njegovim eksponiranijim radovima, ali je zato nedvojbeno među uspješnijima.