Zelig

OPIS

New York tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća. Nakon što se pojavi praktički niotkuda, neobični Leonard Zelig (W. Allen) privuče pozornost medija i javnosti. On je čovjek naizgled obične vanjštine i na prvi pogled ni po čemu upadljiv, ali s osobinom da poput kameleona preuzima izgled drugih osoba. Naime, Zelig je sposoban poprimiti i tjelesni izgled i psihičke osobine ne samo ljudi pored kojih se zatekne, nego i društvenih skupina. Kad se nađe pored jednog ili više Kineza, Zelig tako dobije kose oči i žutu boju kože, kad se zatekne pored tamnoputih svirača jazza, i njemu koža potamni i postane odličan jazzer, a kad razgovara s psihijatrom, poprimi njegov lik i pokazuje iznimnu upućenost u psihijatriju. Zahvaljujući svemu tome Zelig ubrzo postane medijski fenomen čije sposobnosti komentiraju i brojne poznate osobe, od književnice Susan Sontag preko njezinog kolege Saula Bellowa do psihoanalitičara i pisca Brune Bettelheima. Istodobno, njegov slučaj snažno zaintrigira i psihijatricu Eudoru Fletcher (M. Farrow), koja će se proučavajući Zeliga i pomažući mu u otkrivanju njegove prave osobnosti u njega i zaljubiti...

Realizirana u formi lažnog dokumentarca u kojem su kadrovi nekadašnjih filmskih žurnala kombinirani s televizijskim dokumentarnim emisijama i reportažama, sjajna fantastična satirična komedija "Zelig" smatra se jednim od najboljih i najzanimljivijih filmova u dugoj i bogatoj karijeri neumornog četverostrukog oskarovca Woodyja Allena (Brodvejski Danny Rose, Hannah i njezine sestre, Meci iznad Broadwaya). U filmu koji je 1983. nagrađen na festivalu u Veneciji a sljedeće godine nominiran za Oscara u kategorijama najbolje fotografije i scenografije, te za dva Zlatna globusa i pet nagrada BAFTA, Allen na izuzetno pametan, inventivan, duhovit te i danas podjednako svjež i intrigantan način daje efektan prikaz položaja i sudbine pojedinca u suvremenom društvu. Zelig je metafora ne samo tegobne sudbine Židova, nego i općenito pripadnika manjinskih društvenih skupina, pojedinaca s margine društva, musilovskih "ljudi bez svojstava", kao i onih koji pate od određenih psihičkih poremećaja. Riječ je o iznimno pedantno složenom kolažu autentičnih arhivskih snimaka, lažnih dokumentarnih sekvenci i igranih dijelova, koji u izvedbenom smislu na maestralan način radi ono što će punih 11 godina kasnije u hitu "Forrest Gump" napraviti Robert Zemeckis. Djelo impresivne vizualnosti, za koju je zaslužna fascinantna fotografija Gordona Willisa (Ubojice i svjedoci, trilogija Kum), odlikuju odlična glazba Allenova čestog suradnika Dicka Hymana (Moćna Afrodita, Svi kažu volim te), te izvrsni glumački nastupi samog Allena i njegove tadašnje supruge M. Farrow (Gradić Peyton, Rosemaryno dijete).