Svjetionik na Crnim vodama

OPIS

Helen (G. McKee) i Declan (K. McErlean) Kehoe rano su ostali bez oca kojega su jako voljeli. Nikad nisu do kraja prihvatili da ga više nema. Njihova majka Lily (D. Wiest) na neki se način otuđila od djece, kao da se osjećala krivom što se iz bolnice, u kojoj je njezin muž umro, kući vratila sama. Za vrijeme očeve bolesti, a i kasnije, djecu je odgajala baka Dora (A. Lansbury). Helen je kao dijete vjerovala da je majka ne voli i da ju je zato ostavila kod bake. Kao mlada djevojka, kad joj majka nije dopustila da studira ono što želi, otišla je od kuće.
Majka je imala svoju karijeru i činilo se da je hladna i bezosjećajna, osobito prema Helen, u rijetkim kasnijim susretima.
Baka je jedina ostala živjeti u staroj kući, odakle se vidio brod svjetionik koji je osvjetljavao put brodovima na obali Blackwatera.
Jedino je Helen znala da je njezin mlađi brat homoseksualac. Majci nisu ništa rekli - i da jesu, ona to ne bi prihvatila. Tek kad su prijatelji javili Helen da joj je brat u bolnici i da vjerojatno neće još dugo živjeti, rekla je majci i baki. Declana su smjestili k baki, kao i njegovu dvojicu prijatelja, a na neodređeno vrijeme i Helen je napustila muža i djecu, kako bi bila uz brata.
Sve tri žene nesretne su zbog umirućeg mladića, no njegova bolest podsjeća ih na to koliko je besmisleno ionako kratak život gubiti na nesporazume i svađe. Osobito je baka potresena ne samo Declanovom bolešću nego i njegovom osamljenošću.
Film The Blackwater Lightship snimljen je prema romanu Colma Toibina. Bio je iznimno zapažen na mnogim uglednim festivalima, nominiran je za nagradu GLAAD za najbolji film; redatelj John Erman osvojio je nagrade SIGNIS i Zlatnu nimfu na festivalu u Monte Carlu, Dianne Wiest osvojila je Zlatni satelit za najbolju žensku ulogu, a Angela Lansburry bila je nominirana za Primetime Emmy i Zlatni satelit za ulogu Dore.